
Okupana Mjesečinom
Duša izranja iz Jezera Snova
Ostavlja za sobom Dubine
Preuzima obličja nova.
U Tijelu Sirene
Danju zatočena pliva....
Noću poprima Lik Žene,
U udisanju ponoćnoga zraka uživa.
Začarana tako putuje
Vjekovima...eonima dugim...
Danju se skriva, noću se kreće
U potrazi za svojim Dijelom Drugim.
Plašt od Zvjezdanoga Tkanja
Što plete iz stoljeće u stoljeće,
Još malo pa završen će biti...
Nadomak je davno zaboravljene Sreće.
Obećano je toj Duši
Kada zaogrnuti će Tijelo Njime
Vjetar Ljubavi tad će da zapuše
U susret već juri... Ona zna za kime.
Niti tanahne...kao Paučine Nit...
Vranom ih kosom vezuje jače...
Iz Duše svoje upuhuje samu Bit
Od koje Srce u njedrima kao Iskra skače.
Okupana Mjesečinom...
Duša zaranja u Jezero Snova...
Ostavlja za sobom Ludu Želju...
A sutra kreće opet iznova.
Poprima obličje Žene- Sirene,
Plašt sakriva na Mjestu Tajnome
Više joj Duša ni za čim ne vene,
Raduje se Susretu Bajnome.
Post je objavljen 23.01.2006. u 18:24 sati.