Prije nego što krenem pisati o nečemu konkretnom moram reći da se ponosim što sam čovjek, jer sam primijetio da ljudi imaju jedan odličan osjećaj za originalnost. Oduvijek su i imali. Ljudi su toliko jebeno originalni da ma koliko godina, stoljeća, tisućljeća prošlo ljudi uvijek iznova nađu novih načina da se međusobno ubijaju i uništavaju ono što su izgradili samo par godina prije toga. Ta originalnost poprima epske razmjere ako se sjetimo zbog čega su se sve ljudi klali u prošlosti i zbog čega se još i danas kolju. Idemo redom.
Nacionalnost – Najčešći (na službenom papiru, barem) razlog ratova su razlike između dvaju naroda i težnja svakog od njih da bude superiorniji ovom drugom. Ljudima pak nikad nije palo napamet da su možda, samo možda potekli od jednake beštije koja je nastanjivala područje na skroz suprotnoj strani ove vodene kugle. Ali to ne da postane nevažno nego se čak i ne spomene u ratnim propagandama u kojima glavne teme budu poticanje mržnje među dekintiranim pukom jer je prije 500 godina neki kriminalac iz neprijateljskog tabora oduzeo nekoj princezi iz neznamjakoje loze i dinastije nevinost. Ako ćemo vjerovati legendi i epu preko 50.000 ljudi je izginulo ispred zidina Troje zbog slične avanture.
Money, money – Pravi razlog već spomenute, omiljene ljudske razonode. Naravno, moramo uzeti u obzir da ratni plijen ide samo u kasice-prasice onih koji rata nisu ni vidjeli. Vojnici koji su u pokušaju da zauzmu deset metara bezvrijedne zemlje izgubili ruku ili nogu dobivaju za nagradu život bez života, naravno ako sami sebi ne oduzmu život prije toga samozapaljivanjem ili vješanjem. A da ne bi sve ostalo samo na novčanoj zaradi, ratni profiteri (poznatiji kao predsjednici, premijeri, vođe, kraljevi, carevi itd.) dobivaju i najveći udio lovorike. Po njima se daju imena srednjih škola, sveučilišta ili glavnih trgova, a pravi junaci se preimenuju u „jedan od onih 2 milijuna debila koji su poginuli na nekom drugom kraju svijeta jer nisu bili dovoljno snažni da prežive“.
Rasa – Opet se moram vratiti na dvije stvari koje sam spomenuo na početku: originalnost i stvorenje koje je ispuzalo iz vode prije mnogo milijuna godina. Pokušajte zamisliti nekog debelog grofa koji sa svojim brodovljem uplovljava u modernu Sierru Leone i govori: „Ova stvorenja su crnija od ugljena. Sigurno su inferiorniji u odnosu na nas. Ajmo ih izrabljivati!“ S tim su ljudi još malo proširili izbor meta koje na koje će zapucati. A opet nitko, ama baš nitko nije pomislio: „Nismo mi ništa ni bolji ni lošiji, mi smo svi u istim govnima i svi imamo jednaka prava da proživimo ovih bijednih 70-ak godina na Zemlji.“
Religija – Aha! Moja omiljena! Šećer uvijek dolazi na kraju. Jeste li znali da je pozicija koju zovu "papa" bila najmoćnija pozicija svijeta više od jednog punog tisućljeća? A jeste li znali da je papa slao svoju vjernu vojsku Božjeg spasenja, poznatiju kao „križari“ da spase sveti grad Jeruzalem od tzv. nevjernika? Samo što ovim paravojnim formacijama baš i nije bilo do oslobađanja već do pljačke, silovanja i razaranja. Pobijeno je na tisuće muslimana, židova a i kršćana dok se hrabri vitezovi sa križem na prsima nisu napokon smirili. Ni danas nije stanje ništa bolje... Određeni predsjednici napadaju druge države u ime Boga, na što teroristi iz tih zemalja u ime Alaha se zalijeću među mase ljudi sa eksplozivom oko pasa. Baš se pitam koliko će još djece poginuti u talačkim krizama dok islamisti napokon ne počnu slušati svoje ajatolahe (Homeini not included) i dok ne shvate da je islam, baš kao i kršćanstvo vjera mira, a ne krvoprolića. Iako se borim protiv toga, sve više i više se slažem sa Marxovom izjavom da je religija opijum naroda.
Ovo je trebala biti kronologija besmislenih sukoba kroz povijest ljudskog roda, ali pošto ništa napisano nema veze sa kronološkim slijedom događanja ajmo ovo nazvati osvrt. Poanta je (da citiram jednu od mojih omiljenih pjesama):
There's so many different worlds
So many different suns
And we have just one world
But we live in different ones
Valjda dovoljno govori.
Post je objavljen 23.01.2006. u 15:29 sati.