jučer i sinoć i danas cijelo vrijeme razmišljam o vašim komentarima (hvala!) i razmišljam je li "Miss umišljena" vrijedna da samo tako odbacim i zaboravim godinu dana odnosno prekrasnu godinu dana?! kud got okrenem i kako got dobijem odgovor NIJE!!
jučer me zvala (cura) i pitala hoću doć do nje....jer su njeni išli k baki...vidio sam joj na glasu da nešto ne valja...pretpostavljao sam da se radi o mom ponašanju.... koliko je dobro poznajem da joj već i po glasu i po onome što kaže mogu skužiti kako se osjeća..... nisam znao što bi joj rekao....rekao sam da ću doć..... i mislio sam joj sve ispričati....kako se osjećam....što se i kako dogodilo.... ali kad sam došao, naravno ulazim bez kucanja, jer se osjećam ko kod kuće :-) ona je ležala u krevetu, sva raščupana ko pokisla kokoš.... sjetio sam se prošlog valentinova....
ispičala mi je što se dogodilo....opet sranja sa njenom sestrom.... problemi sa starcima....bla, bla..... znam kako ju to sve pogađa....a koliko joj je stalo do svega toga.... ma nije bitno.... malo sam bio iznenađen jer moje ponašanje nije spominjala.... rekla mi je da mi ne mora ni govoriti koliko joj značim i da ne zna što bi da me nema..... samo sam ju čvrsto zagrlio jer znam da joj još jedino to može pomoći.... oči su mi se napunile suzama...i jedva sam se kontrolirao da ne zaplačem.... ne zbog tog što joj se događa već zbog toga što sam kukavica i što joj ne mogu sve ispričati, ne sad..... znam da će mnogi od vas pomisliti da sam neki slabić i mamin sin....nije me briga..... ali ja pred njom mogu plakati i raditi što hoću jer me ona poznaje i shvaća kako ne nitko... i zato se užasno osjećam.... kad sam ju vidio kako plače shvatio sam da je ona ono što mi treba i da ju ne želim izgubiti..... ali osjećam da sam ju na neki način prevario i moram joj to sve reći..... znam da će shvatiti i oprostiti mi....
kad sam otišao, sa pola puta sam se vratio jer sam joj morao reći nešto važno..... morao sam se vratiti i reći joj koliko je volim...