Pregled posta

Vesnicko má stredisková

U Secuanu je bilo najegzoticnije kad me prijatelj odveo kod bake i dede na selo, gdje smo ostali jednu noc. To je bilo prvi puta da se u Kini osjetim da sam kao doma. Sela im se sastoje od skupina po 5 do 10 kuca i zive kao manja plemenska zajednica. Nazalost su i oni u jednom trenutku imali dovoljno novca da poruse stare kuce i izgrade nove, betonske. I naravno, ako ste na trenutak posumnjali, obuku ih u plocice. Ali onda nisu imali dovoljno novaca (ili interesa, jos nisam bio ni u jednom stanu u Kini u kojem bih se osjecao ugodno. Da li ne znaju? Ne zele? Kombinacija? Ajde, danas ponetko vec stavi parket u spavacu sobu. Inace su podovi uglavnom betonski. Ili pokriveni plocicama.) da kucu urede iznutra, tako da su posvuda samo goli, ozbukani zidovi i betonski pod i isto takav strop iz kojeg viri komad zice i na njemu zarulja. Ali po obilnom namjestaju ipak se lako prepozna namjena: ako je na sredini, inace potpuno gole sobe, krevet, rijec je o spavacoj sobi; ako vidis stol, klupu i par stolaca (na svu srecu jos uvijek drveno, ali totalno grube i primitivne izrade. Zaljub!), rijec je o blagovaonici, koja ujedno sluzi i kao dnevni boravak, ali tamo su zidovi obicno pocrnjeli od dima jer se u neposrednoj blizini nalazi i kuhinja, a kuha se na klipove od kuruze; ako na podu ima samo pokoja hrpa bambusovog granja, rijec je o radionici (sami jos uvijek rade sve kosare i slicne stvari od bambusa. Ponovo: zaljub!). E, zaboravih, u jednoj od spavacih soba (glavnoj), preko puta kreveta moze se naci i televizor. Tamo je obicno sva seoska klincadija. Zahod? Iz kuhinje se ide ravno u svinjac, gdje se ujedno nalazi i rupa u podu koja sluzi kao zahod. Nije bas najpogodnije za citanje novina na zahodu, ali imas s kime pricati, a to je jos bolje. Kupaonica? Navecer se svi skupe u sobi koja sluzi kao dnevni boravak posjedaju na klupe i stolce, pricaju i tocaju noge u lavorima. Neki u plasticnim, ali nadje se jos i pokoja drvena kaca. Sa sjetom sam se prisjetio kako bi nekoc davno susjeda Ana na sporetu zagrijala vodu da bi pokojni Ivek (muz joj) (legenda! pijanec. te stoga jos veca legenda), kada bi dosao doma s posla, mogao u emajliranom lavoru tocati noge. Zakon su lavori. Treba ih zastiti kao ugrozenu vrstu. Odluto ja…Kad vec spomenuh pijance: pije se pivo (nazalost nemaju podrum pa nije sa sedme stepenice) i neka zestica. Ali ne klasicni kineski Bai Jiu (kojeg bas i ne volim), nego kupe najjeftinji cisti spirit (reko bi da je od kuruze radjen) i stave neke trave unutra da dobije malo okusa i boje. I naravno, case ne postoje, pije se iz zdjelica. Strasno mi se dopala ta atmosfera. Stvarno sam se dobro osjecao.
Nazalost smo vec iduci dan otisli odatle (ja htio ostat), ali ne bilo kako: otpjesacili do ceste i tamo uzeli taksi. Motor. Nas trojica. I taksista cetvrti. Nemojte ni pitati kak smo stali gore. A meni to bilo prvi puta u zivotu da se vozim na motoru. A vozac cijelo vrijeme sijece potpuno nepregledne zavoje! Premro od straha. I inace su Kinezi puno mastovitiji od nas sto se taksija tice. U tih tjedan dana sam se vozio u: 1. autu-taksiju; 2. motoru-trokolici-taksiju; 3. vec spomenutom motoru-taksiju i 4. biciklu-trokolici-taksiju! Ovaj zadnji je zamijenio nekadasnje rikse. U Wuhanu ih nazalost nema. Stvarno je savrseno prijevozno sredstvo za grad. Dok ne dodjes do uzbrdice. Onda sofer odbije ici dalje.
Sto se nocnog zivota tice, bilo je sadrzajnije nego u Wen Chuanu. A i prilicno me ugodno iznenadilo da su secuanske cure mnogo manje stidljive od ovih u Wuhanu. A mogu poprilicno i popiti. Mislim da je dovoljno da spomenem da sam zavrsio na karaokama (to je u Kini glavni oblik zabave mladih jerbo tu rijetko tko ide u disko) pjevajuci "My heart will go on" (onu iz "Titanica") u duetu sa poprilicno pripitom sedamnaestgodisnjom kineskinjom. A kasnije smo otpjevali i "Ups, I did it again" od Britney Spears. Ali bez brige, nisam se popalio na nju. Nego na njezinu sestricnu. Njoj je ipak devetnaest.
I tako, nakon toplog Secuana i vrucih Secuanki, ponovo nas je docekao Wuhan ispod nule. I severac je duvo ladan. Ali bar imam dokaz da nisam pretjerao u procjeni hladnoce u sobi. Naime, kad sam ukljucio bojler, temperatura vode je bila 6 stupnjeva! Znaci da u sobi moze biti samo hladnije.

Na svu srecu, kao sto se na slici moze i vidjeti, nisu uspjeli porusiti sve stare kuce. Nazalost uglavnom sluze kao spremista. Iza se nazire komad nove plocicaste grozote. A nazire se i bambusov sumarak. Koji sluzi i kao groblje za upokojene clanove plemena. A pokazali su mi i lijesove koji cekaju u glavnoj seoskoj prostoriji, koja se koristi samo kad netko umre, na djeda i baku (kao najstarije). Lijes je vrlo skup te se stoga unaprijed spara i kupi da se covjek ne bi nasao u neugodnoj situaciji ako iznenada odapne. A zgodno je i imati vremena provjeriti dal’ ti pase po dimenzijama. Samo moras paziti da se ne udebljas.



Prilog pozavanju problematike ransporta u Secuanu:



Prilog pozavanju problematike ransporta djece u Secuanu:



Secuanski krajobrazi:









P.S. Ostao sam duzan objasnjenje za one vojnike Wermachta iz proslog posta: sjetio sam se onih scena iz filmova u kojima trpaju ljude na vlak i salju ih u logore. A uvijek sam se, gledajuci to, pitao koliko treba covjeku da potpuno izgubi ikakav osjecaj sucuti i da umjesto ljudi vidi samo stoku.
Malo. Jako malo.


Post je objavljen 23.01.2006. u 14:52 sati.