Marketing
Sjećanje....
Mislim, mislim… i smislim da je život skup sjećanja koje nas podsjećaju na stare dane i time nas uveseljavaju… Našla sam svoj stari dnevnik i jedan datum dok kojeg je prošlo točno 6 mjeseci… Oči se same sklapaju, a osmijeh se baca na lice! Tko bi rekao da je već toliko prošlo? To je bio savršen dan, odnosno večer… iako savršenstvo ne postoji… Sjećam se tog događaja kao da je bilo jučer… Ponekad me još nešto štrcne u srcu – prijateljstvo koje sam, očito samo je, htjela pretvoriti u nešto više. Ali možda to nešto više ne bi bilo slatko kao ovo prijateljstvo… Da nije bilo tog događaja, možda nikad ne bih shvatila koliko mi ta osoba i njeno prijateljstvo znači… Čak mi je i drago što je tako završilo. Priznajem, to mi je onda teško palo… Prolijevala sam suze kao Niagarini slapovi kapi vode… Vjerovali ili ne, od onda sam malo više sazrijela i ne mogu vjerovati da sam si to dopustila. Ali to je prošlo i više se ne može vratiti na staro… Jednom pogriješila, drugi puta više neću.. Ni jedan dečko nije vrijedan mojih suza! Ovo sam skinula prije s nečijih blogova:
Onaj za kojim plačeš ne zaslužuje tvoje suze, nije ih vrijedan…
Da je vrijedan onda te ne bi mogao rasplakati, i ne bi ti dopustio da za njim plačeš…
….na trenutak je nastala tišina….
….koliko dugo si plakala za njime?…rekla je…
….oko godinu dana…. Prvih mjesec dana sam skoro svaku večer išla u krevet uplakana….a kasnije malo rjeđe…
….zar tako dugo?….mene već sada peku oči od suza…
.…naviknut ćeš se….rekla je….
Ponekad su i riječi suvišne… Jedan pogled je dovoljan i sve tajne su razotkrivene… Sada prvi i zadnji puta spominjem 23.07.2005. jer pada u zaborav… To je bila moja pogreška, ali slatka pogreška zbog koje mi nije žao…
Post je objavljen 23.01.2006. u 13:01 sati.