Sport...sportovi.... bože, kako se piše množina za sport?!?!?! Postajem nepismena hehehehe :))
Da, nije ni bitno. Svojim pitanjem, Fizikalac me je podsjetio na sve moguće sportove koje sam trenirala i "trenirala".
Kako sam ja bila poprilično divlje dijete očito su me starci pokušavali smiriti sportovima ili su se nadali kako ću jednog dana puniti novinske stupce neopisivim sportskim postignućima :) Heh, jesam vam pokazala?!?! ;))
Negdje tamo osamdesetih i nešto sitnog starci su se ufurali u film da sam ja nova teniska zvijezda. Stigao je ganc novi reket, izrađen po naruđbi, 10 loptica, koje sam pošarala brzinom svjetlosti, i upisnica i tadašnji teniski klub.
Ja kao ja, sam naravno htjela u muzičku školu! Neću tenis hoću violinu! Ne može violina, uzmi reket i marš na trening. Ajd, nekako sam, potaknuta relativnim uspjehom ostala tamo dve godine. Onda kada se skupila ekipa za markanje sa tenisa i skrivanje u slastičarnicama starci su me ispisali.
Mislim da karate nije vrijedan spomena jer sam prilikom prvih "batina" zbrisala u stilu speedy gonzalesa :))
Onda sam na teveju gledala umjetničko klizanje i oduševila se. Danima sam izvodila klizanje na suhom, mlatila rukama i nogama, polupala pola stana pa su starci nabavili klize. Lijepe, bijele, nove Botas klizaljke za umjetničko klizanje. Prvu godinu sam išla, predala se tome kao da mi život ovisi o klizanju ali... kakva bi ja cura bila da nisam zapela za muški dio. Ekipa juniora hokejaša. Tako da sam na polovici druge sezone zapela il` hokej il` ništa. Naravno, ni dan danas ne postoji ženska hokejaška ekipa.
Revoltirano se nisam bavila ničim osim dovođenjem staraca u stanje ludila sve do ljeta. Tada smo vrijeme provodili na Kupi.
Tada je starcima sinulo da je šteta da se plivački talent troši na Kupi pa su me šibnuli na bazen. Ovo nije bilo lako. Treninzi dva puta na dan i histeričan trener. Pa ti ne dođi ako smiješ. Mislim da me je upravo to otjeralo od plivanja. Ja ne podnosim autoritete baš najbolje. Ni dan danas.
Sa rukometom sam se upoznala u osnovnoj školi pod tjelesnim. Toliko sam zapela za njega da sam bila primljena, kao najmlađa, u nekadašnji klub. Tu sam se najduže zadržala. Svidjela mi se ekipa, putovanja, muški dio kluba hehehe :)
Tu sam se najduže zadržala. Išla sam na plivanje i rukomet istodobno. Plivanje sam kasnije odbacila jer smo imali treninge dva puta na dan pa nisam mogla...ili nisam htjela toliko sebe odvajati za sport.
Kako ne bi sve bilo idealno i da slučajno ja ne bi postala neka velika sportska zvijezda pobrinuo se pubertet i to onaj kasniji.
Tamo oko 17-te su se tulumi pokazali kao super fantastični a sve to je popratila velika količina alkohola i droge. Što je utjecalo na kondiciju, a ona na sve češće markanje treninga, stalne svađe sa trenerom i na kraju odustajanje od svega.
A ionako ne bi ništa od toga bilo jer se politika u gradu Sisku pobrinula da ni jedan sport ne opstane. Uništili su sve klubove ne održavanjem terena, ne financiranjem, sprečavanjem sponzora itd.itd.
A ja... sve što mi je ostalo ; dobro poznavanje droga, alkohola,široka ramena, skršena koljena i dres nekadašnjeg kluba...
Post je objavljen 23.01.2006. u 11:21 sati.