Novi sam čovjek. No to moram potvrditi i pred komisijom. Komisija zasjeda u 14 sati u grillu "Kod dva umorna ćevapa". Kažu da to namjerno rade da bi ispitali dali je kandidat spreman za vanjski svijet.
"Uđite , uđite" reče precjednik komisije
Pomalo preplašeno uđoh i sjedoh na stolicah.
Miris petnaeske (porcija ćevapa od 15 komada o.a.) se širio prostorijom. Nozdrve su odbijale ove udare.
"Kako se osjećate?" ponovo priupita glavonja
"Pa nekako eventualno"
"To je dobar znak" reče i pritefteri neštou kockastu teku
"Oš zamezit malo?" upita me dok ćopnu komad somuna te zagrize sočan ćevapčić veličine mog nožnog palca
"Nemogu fala, jeo sam oslića, a i to mi se gadi" samouvjereno odgovorih
"Bravo, bravo, mašala, mada i nevolim ni ja dijelit zalogaje"
Oni se pogledaše i klimnuše glavama.
"Hanifaaa, daj zapisnik iotpusno pismo!!!!" dreknu precjednik
Oni se potpisaše i dadoše i meni jedan primjerak.
"Ajde, ajde, slobodan si"
Ja pokupih stvari i odoh iz klinike.
Šetam se gradom. Ćevapi mirišu. Ulazim u ćevabdžinicu. Sjedam.
"Dobar dan, izvolite"
"Pljeskavicu ljutu u kajmaku sa više luka"...