Cetri je ujutro. Nemogu spavati. Zadnjih uru vremena sam provela bleseci u prazno smisljajuci kako cu se izvuci iz svih kolektivnih sranja u koja se sama uvik uvalim. Mrzim kad sam sama. Ne zbog toga sto nisam u nekakvoj vezi, ne mislim na to, vec "sama" sa svojim mislima.Tad uvijek padaju na pamet "pametne" ideje koje su karakteristicne pijanom ponasanju, a ja eto, potpuno trijezna. Jedna od "pametnih" ideja je eto i ta internet cestitka. Marc je jos nije procitao (nisam dobila izvjestaj) ali negine mi sutra. Utorak ce biti takav crnjak.... ma bit ce i ponedjeljak, pogotovo ako odgovori...a ako ne odgovori jos gore... zapravo neznam sta je gore.... kako god okrene sve je jeb. Malo neugode zar cu prezivjeti. Nadam se...
To je divota zivota u New Yorku.Sve se odvija brzo... Fast food ljubav. Kratke jeftine veze koje su super okusa ali vas nezasite. Ja eto, nikako da se ne priviknem na taj "standard" koji pronalazim u NYC-u. Sex i Grad je stvarno sex i grad. Ljudi se ne vezu, karijera je u prvom planu, a ako udju u vezu, obicno su to "ljubavi zivota" ili "ljubavi vikenda - bimbo plavuse". Nekoliko prijatelja mi je reklo kako bi meni bilo bolje naci nekoga starijeg, koji vec ima sve kockice poslagane. Najvise zbog toga sto su moje ambicije bile definirane od 4tog osnovne, te puno sam stvari u svome zivotu postigla u kratko vrijeme, a momci u 20tima na faksu u NYC-u nece to nikad shvatiti. Tesko je njima kuzniti da sa 14 godina ja sam docekala izlazak sunca na sredini glavnog mosta u Firenzi (bez pratnje roditelja), sa 16 da sam u londonu bancila sa ludom Volgom i upadala u klubove, da sam sa 6 doina trcala u sklonista radi sirena... Da li se ikad mi zapitamo koliko smo zapravo prosli? Covjece, ja sam eto bila na tom intervju za posao te su me pitali iz znatizelje gdje sam bila tijekom 1990. Moj odgovor je bio - sklonista. Na tren sam zastala i shvatila da se to zapravo dogadalo...Nekad imam osjecaj kao da je bilo dio nekog filma, sve redukcije, kolektivna trcanja u sklonista, toliko ljudi sa stramcima i dekama, stariji sjede oko radija i slusaju dok ja lezim u kutu i igram se sa ocerupanom barbicom. Dosta ljudi ovdje ne shvaca odmah zasto sam tako ozbiljna kad se tice ljudi i "veza" medu prijateljima, momcima itd... Shvate kad im objasnim da smo svi mi imali nekoliko zivota, pocevsi od rata onda oporavka od toga zatim ludilo srednje skole, mislim ono - mi izlazimo u klubove sa 13 a pijemo sa 10. Do 17te godine svi otkriju sve sta su imali otkriti, slobode su nevjerovatne, nikad npr. nisam imala "kad moram doma", a u Americi to za cut je nepojmljivo. Ovdje kad dodu na faks svi popizde jer su napokon slobodni. A zamislite sada vi zivot gdje ste bili kompletno slobodni 10 godina i pomalo ste spremni jednostavno se odmoriti i koncentrirati na posao, a svi oko vas tek ulaze u otkrivanje barova, klubova, brijacina itd... Malo se osjetite van elementa. Nesmeta to meni puno, samo otezava u pronalasku ljudi koji su ozbiljni kao vi...Barem sto se tice posla. Ja mislim da mi se to bilo svidjelo u Arica. Imao je totalnu kontrolu nad svojim poslom, veliku ambiciju i to je bilo vise nego privlacno. Naravno, on je definitivno imao svojih negativnih strana. Ali sta je tu je. Sto se tice Marca, to je cudna situacija sama po sebi. Mozda je jednostavno takav, ali neki trunak privlacnosti/interesa tu mora biti, s obzirom koliko se fokusira na mene. Iako internet cestitka je mozda bila glupa ideja, bolje baciti informacije u svemir i nadati se da od toga nesto ispadne pa makar bilo neugodno, nego samo vegetirati nad idejom. To je jedina stvar u koju sam sto posto sigurna. Zadnji put sam se zajebala i pustila da vrijeme rijesi to (sto i je) ali dugo je trebalo... Nemam sad vremena toliko. Nevjerujem da cu se blamirati totalno, ipak sam samo rekla da mi je "interesantna osoba". Ha... a vidit cemo... blamaza bila kakva bila.
Sutra imam dva predavanja. Fotografiju i pred produkciju. Imam tonu domaceg, sve sam nesto polovicno se investirala, ali sad cu se malo popravit , s obzirom da san mogu poslati u pm.
Veceras sam imala zanimljiv razgovor sa prijateljem Joe-om. On je inace na svim mojim predavanjima. Nalio se kao mila majka veceras i sve zive tajne mi otkrio o sebi. Znate ono kad nepitate niti jedno pitanje a sve vam kazu. Jadnicak navodno ima problem i strah spavati sa curama jer zenska s kojom je izgubio djevincastvo rekla mu je da je prevelik, tako je on u totalnoj depri. HAHAHA. A sta da vam kazem. odvalila sam, pola sata sam mu onako pijanom objasnjavala da nije to do njega...hahha... a on samo je ponavljao : MORAM NA REDUKCIJU KURCA. Zamisli to. Inace on vam je srce od momka, presladak i prezgodan, ali nizak ono dosta. Pravi vam je onaj talijan, nosi Armani Express, voli one GUIDO fluffice(to vam je ala nasa cajka djir), nafrckane iz New Jerseysa. Naravno, uvik ga zavrse iskoristavati, a on se pita uvijek zasto...Naravno, ja mu iskreno kazem - jer uvik te privlace cajkasice kojima je samo vazna lova i nemaju dvije pametne u tom svom kokosijem mozgu. Malo se primirio nakon toga...Onda je isao rigati....Ah... jadnicak :)))
Sad slusam jinxe i pricam sa Jasmine. Ni ona nikada ne spava. Nagovara me da pozovem Marc-a vani (ona ga je jednom prilikom upoznala). Neznam koga da vise slusam.Vidjet cu... ah... odo zujati....
mrzim ponedjeljke.
p.s. Pjesma u pozadini je Scissor Sisters...za diplomski.Eto>CIAO
Post je objavljen 23.01.2006. u 09:54 sati.