Otkad se sjećam sebe kročim kroz svoj život zabubavajući se u nevidljive zidove. Ponekad lupam o jedan te isti dok se ne umorim, ponekad ostanem sjediti na podu dugo vremena orije no što pokušam ponovo. Možda sam nekada prošla kroz koju prepreku, al se tih vremena više bar ne sjećam. Nije da ne ustrajem nego su ti zidovi prokleto tvrdi. Jedan od tih je u ovom postu opisan, a iznosim ga u samom naslovu.
BTW @PROdotes drago mi je po tvom zadnjem komentaru vidjeti da do sada nisi bio u pravoj depresiji, a pogotovo u suicidalnoj. Vjerujem da je ipak bolje razmišljati i ljutit se na neku šovinističku budalu, nego dodat još jedan death account jadnom strojovođi vlaka :-(
No, dobro, što se tiće razloga ovog posta, jedna mala pričica iz života moje frendice:
Bila ona na školskom iz x natjecanja u y školi. Njoj je to x natjecanje jako bitno, vježbala je za njega a ulovila ju trema da nebu prošla. I zovu nju frendice koje su isto išle na natjecanje kad su stigli rezultati, da je cura 23. i da neće proći dalje i da je na zadatku za kojeg je bila ziher da ga je 100% riješila dobila 15% bodova. Cura naravno u komu pala, i otišla do škole...da bi saznala da je 3. No, da. A ovi su joj smjestili prank. Ha-ha. Trgam se od smjeha. I ja sad naivna, mozda glupa a sigurno slijepa za neke normalne ljudske načine funkcioniranja blijedo gledam to ponašanje i pitam se:
1. zašto je to njima smiješno? (curi to natjecanje jako puno znaći)
2. zašto je to 99,0+% ljudi smiješno? (zašto im je smiješno izazivanje boli u nekog)
3. zašto to meni nije smiješno?
---> znam, nije ovo tako nešto ozbiljno, i cura je u komi bila sam 20ak min, al ja svejedno ne kužim taj naćin zabave
Mnogi bi rekli, to je zezancija...zezali su sam curu kaj joj je preveć bilo stalo, njena krivnja, i uzrujali ju. Valjda se zato ne mogu uklopiti u uobičajena random društva tipa razred i to...nekak mi nikad nije bila smješna nečja bol -a ljudi se tako često jedni prema drugima ko vukovi ponašaju...čak su i stari Rimljani to znali- samo čekaju da vide da je netko slab i podložan napadu. Ja to uvijek preozbiljno shvaćam, al sam voljna pokušati to shvatiti kao bilo tko od ostalih ljudi, pa bih vas pitala da mi ti probate objasniti...kako ovako nešto može biti smiješno?
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
BTW. ako nekoga zanima što se meni u životu dešava, da malo podijelim svoju bol sa drugima - PROdotes bi ovdje rekao da će statistički onda 1 više osoba podjeliti svoju sreću sa ljudima. Pa neka vama, kojima se te dobre stvari dešavaju da upotpune ravnotežu, bude sa užitkom onda.
Eto što je meni frend (hmm...trebam doraditi na svojoj definiciji toga) apsolutno ozbiljno rekao nakon sat i pol razgovora prek neta, koji je uglavnom bio oko toga da me povrijedio nečim u svom načinu ponašanja.