Marketing
SOS - Save Our Souls
Ludiosjecaj. Posve jedan ludi osjecaj nastanio se u mom organu sto pumpa krv.
Moja sva osjetila nastupaju sinergicno izazivajuci euforiju.
Ponovo.
Krecem se rubom jezicnog ponora, odnosno brbljavog nistavila, no umjesto da u njemu propadnem, osudena sam na zacarani krug ponavljanja.
Ponavljanja
Ponavljanja
Ponavljanja
:)
Posudujem izraze.
Okruzena prividnim mentalnim teatrom, svakog dana sadim nove vrtove pitanja, a odgovore pronalazim, tek onako, usput.
- Kako ste?
- Hladno. A Vi?
- Toplo. A Vi?
- Privremeno. A Vi?
- Konacno. A Vi?
- Saljivo. A Vi?
- Sjetno.
- Hladno. A Vi?
- Toplo. A Vi?
- Privremeno. A Vi?
- Konacno. A Vi?
- Saljivo. A Vi?
- Sjetno.
Proklijalo je novo. Gdje je granica? Gdje je moja granica? Sramim se priznati, ali…jos uvijek je trazim. Znaci da ipak nije novo. Pitanje.
Volim cudne rijeci koje nitko ne razumije. Ne znam zasto. Ponekad i izmisljam rijeci.
Kao u Prevoditeljici, Prevoditeljicin brat, ispisujem biljeznice…
Ponekad volim zbunjivati ljude. Ne znam zasto.
Cudno je kako te stranci, kada im dodes u posjet, gotovo uvijek ceremonijalno prime i obasipaju smijesnom udvornoscu. Meni je to sasvim smijesno. Ali ugodno.
Ljudi su stvarno smijesni, u bezbroj situacija.
A oni vec odavno poznati, kad se vratis, ni ne docekaju te. Ceremonijalno te jedino ignoriraju.
Ali ih svejedno volis. A vole i oni tebe.
Muci me jedna osoba. Malo – pomalo nestaje iz mog vidnog polja. Moji emotivni senzori kao da su otupjeli na njenu prisutnost. Brine me to…
Jer mislim da je vrijedna toga –moje brige. Ali opet, dio njene licnosti koji volim kao da blijedi, a njegovo mjesto zauzima jedna nova, osoba koja mi se bas previse i ne svida.
Jesam li nesposobna prihvatiti, prilagoditi se promjeni? Ili je sve ovo na jednoj razini koja je izvan mojih nazora o pojmu dobra? Jos ne znam, ali cini mi se da…
Ona ima izdajnicki karakter plasljivog i paranoidnog mosusnog jelena.
Ne pitajte me o tome.
Post je objavljen 22.01.2006. u 21:48 sati.