Iako oduvijek poznat, žanr fantastične literature okrenut izmišljenim zemljama i jezicima, junacima s nadnaravnim moćima i njihovim vjernim pomagačima, u proteklom je stoljeću populariziran u toj mjeri da nema čitatelja koji se barem jednom nije susreo s nekom od uspješnica te vrste
'Lav, vještica i ormar' prva je ekranizacija iz serije romana 'Kronike iz Narnije'
Što je u fantastici toliko privlačno? Bijeg od stvarnosti, proživljavanje tuđih podviga i poistovjećivanje s junacima koji usprkos teškoćama uspijevaju dostići cilj? Naravno, jer koliko se god to danas čini neuobičajenim, u ljudskoj je prirodi još uvijek izuzetno naglašena potreba za pravednošću, dobrotom, privrženošću, poštenjem i ljubavlju.
Također, doza pobjede dobra nad zlom s vremena na vrijeme ima blagotvoran učinak na ljudsku psihu pa u toj činjenici i leži veliki dio uspjeha fantastične literature.
Fantastična književnost zapravo je vrlo široko područje. Djelo-začetnik po mišljenju većine teoretičara je Ep o Gilgamešu, babilonsko-asirski spjev napisan najvjerojatnije oko 1700. g. pr.n.e. i u ovom kontekstu značajan jer uključuje mnoštvo elemenata koje će kasniji pisci fantastične književnosti razraditi do najsitnijih detalja.
Srednji je vijek također nastavio razvijati ovaj maštoviti žanr, tako da je u nasljeđe čovječanstvu ostavio djela poput 'Odiseje', 'Beowulfa' i ciklusa o kralju Arthuru.
Međutim, ono što je najvećem dijelu današnjeg čitateljstva najbolje 'sjelo' izraslo je iz dječje književnosti. Generacije su odrastale i još uvijek odrastaju na djelima J.R.R. Tolkiena, C.S. Lewisa, JK Rowling i Lemony Snicketa, njihova djela dosežu vrtoglave naklade, a poveći je broj i ekraniziran. Uz to, uopće se ne radi o plitkim i brzopotrošnim romanima, jer ipak posjeduju određenu čaroliju zbog koje će im se čitatelji vjerojatno još stoljećima vraćati.
Prvaci žanra profilirali su se sredinom prošlog stoljeća. Tad su svoje najpozantije romane objavili J.R.R. Tolkien i C.S. Lewis, dobri prijatelji i 'braća po peru'. Svijet vilenjaka, patuljaka, hobita i raznih mitoloških bića Johna Ronalda Tolkiena inspiriran je anglosaksonskom književnošću, grčkom i germanskom mitologijom, finskim folklorom i Biblijom. Njegove prve priče (u zbirkama kao što su 'Silmarillion' i 'Knjiga izgubljenih priča') nisu doživjele pretjeran uspjeh, ali je već 'Hobit' iz 1937. preokrenuo situaciju i pretvorio Tolkiena u zapaženog autora.
Nakon toga, više od deset godina proveo je u pisanju djela koje je trebalo biti svojevrsni 'novi' Hobit. Ali, stvari su izmakle kontroli, a priča je 1950-ih prerasla u mnogo opsežniji, mračniji i ozbiljniji roman pod nazivom 'Gospodar prstenova'.
BAJKE SU PONOVNO U MODI
Tolkien je tijekom svog školovanja i karijere bio aktivno uključen u rad književnog kluba Inklings koji je djelovao od 1939. do 1962. i čiji je jedan od članova bio i nešto manje popularni C.S. Lewis. Inklingsi su se tijekom godina redovito okupljali u pubu The Eagle and Child u Oxfordu, tako da je taj pub danas prerastao u hodočasničku meku za njihove obožavatelje. Tolkien i Lewis su kao dobri prijatelji ohrabrivali jedan drugog u radu, a njihovi slični senzibiliteti itekako su vidljivi u 'Gospodaru prstenova' i Lewisovim 'Kronikama iz Narnije'.
Harry Potter - dobar omjer bajke, nadnaravnog, tajnovitosti i nasilja
Lewisa kritičari prvenstveno smatraju kršćanskim piscem, a u 'Kronikama iz Narnije' vide neku vrstu tumačenja kršćanstva u formi dječje priče. 'Kronike' (ima ih sedam) su objavljivane od 1950. nadalje, a predstavljaju vrh svjetske dječje književnosti, možda čak nepravedno zapostavljen na račun 'Gospodara prstenova'. Prvi roman iz ciklusa također je doživio ekranizaciju i trenutno obara rekorde gledanosti u hrvatskim i svjetskim kinima.
JK Rowling i Lemony Snicket predstavnici su mlađe generacije koja je učila od velikih majstora, a čak i slavna autorica 'Harryja Pottera' priznaje da izuzetno cijeni Lewisa. Njen ciklus romana o malom čarobnjaku danas je pred završetkom, filmovi se još uvijek revno snimaju, a knjige vrtoglavo prodaju. Dobrim omjerom bajke, nadnaravnog, tajnovitosti i nasilja, autorica je uspjela pogoditi senzibilitet današnje mlađe i starije publike što joj je osiguralo zvjezdani status i podeblji bankovni račun.
Lemony Snicket - subverzivni humor za djecu i odrasle
S druge pak strane, Lemony Snicket izuzetno se trudi sakriti svoj identitet. Njegovo pravo ime je nepoznanica, a s javnošću komunicira samo preko agenta. Subverzivnim humorom i mračnom, zlom notom 'Niza nesretnih događaja' osvojio je publiku i kritičare, iako mu prodaja još uvijek nije dosegla nebesa kao u prethodnim slučajevima.
Kako je obrazac fantastične literature odavno detektiran, a određene pravilnosti postoje kod svih spomenutih autora, oni koji misle da mogu jednako dobro (ako ne i bolje), trebaju samo podvrnuti rukave i prionuti poslu.
Dovoljno je smisliti uvjerljiv glavni lik odgovoran za sudbinu čovječanstva, njegove pomagače i protivnike od kojih svaki posjeduje određenu vještinu, izmisliti bajkovitu zemlju i pobijediti neprijatelja. Ili nije?
Post je objavljen 22.01.2006. u 20:45 sati.