Predstavljamo vam knjigu Šime Frkovića – Brace "POVRATAK MIKE ŠOKČEVIĆA".
To je skraćeni pregled hrvatske povijesti, ili bolje rečeno pregled hrvatskih dvijetisućegodišnjih snova i more.
Sve je to prikazano u snu jednog Šokca (Mike Šokčevića) kojeg njegova ljubavnica Muza Klio vodi kroz dvijetisuće godina staru hrvatsku povijest.
Knjiga ima VIII. poglavlja i 171. stranicu s pedesetak fotografija.
U prvom poglavlju "O POVIJESTI" Mika sanjari, ljubuje i raspravlja o povijesnim zakonima s muzom Klio, što će imati značajne posljedice za njegov "pogled na svijet", a istovremeno i za historiografiju Lijepe Naše, "koju treba tek napisati, jer sve je otkriveno tek jučer. Sve je još uvijek na početku, veoma bijednom, mucavom, barbarskom početku, jer čitava naša malograđanska povijest o idealističkoj konstanti jednog te istog hrvatstva je krivotvorina", a ne mali broj dokumenata na kojima su utemeljena naša znanja o hrvatskoj povijesti su falsifikati.
U drugom poglavlju "O SLAVENIMA, HRVATIMA I HRVATSKOJ DRŽAVI" se priča kako su živjeli stari Slaveni, kako su spremno poslušali Boga, kako im je dosadio ratarski i stočarski život uz medovinu, ovce i krave, kako je u njima proradio pustolovni duh, kako su se uputili na zapad prema Odri, Labi i Visli i kako su žestoko provalili u Bizantsko carstvo kroz Karpate. Nadalje se priča kako su dobili, ili nametnuli hrvatsko ime, kako su naselili osvojene oblasti, kako su napustili svoga, a primili kršćanskog Boga, kako su u borbama sa neslavenskim državama i međusobnim bitkama došli do svoje države i kako su ju brzo prokockali.
U trećem poglavlju "S MADŽARIMA" Mika promatra hrvatske (ne)prilike u doba madžarskih kraljeva Arpadovića od 1102. – 1301. Mika je ljut, što se hrvatske jebobrige ne živciraju kad gube u povijesnom, krvavom pokeru, pa pomišljaju da su, lukavi kakvi već jesu i zajebali Arpadoviće, davši im se na komenciju, a onda kao i svaki uživatelj komencije, tražili više dobara, nego što im po ugovoru pripada.
U četvrtom poglavlju "HRVATSKO-MADŽARSKI ZAPLETAJI I RASPLET NA MOHAČKOM POLJU" Mika promatra silne zapletaje i spletke oko borbi za mađarsku krunu u kojima sudjeluju i Hrvati, koji boriđaju od jednog do drugog kandidata, nikad jedinstveni, nikad sposobni formulirati zajednički, hrvatski stav, po starom dobrom hrvatskom običaju, dobro služeći ugarskim, pa čak njemačkim i mletačkim interesima.
Dalje se priča kako je nastala klica hrvatskog nezadovoljstva prema ŽELJKI ANTUNOVIĆ, ministrici obrane u Hrvatskoj 2002. godine, pa onda kako su Mikanovci dali Zagrebu biskupa 600 godina prije Bozanića, pa onda kako su se mikanovački gospodari Horvati narogušili na hrvatsko-ugarske kraljice, pa jednu čak i zadavali, a usout poklali i nekoliko madžarsko-hrvatskih velikaša, i na kraju, kako su Ugarska i Hrvatska obezglavljene na Mohaču.
U petom poglavlju Mika promatra daljnje nesloge i borbe za ugarsku krunu, o daljnjim razdvajanjima Hrvata iz Hrvatske i Hrvata iz Slavonije, o nadiranju Turaka, o Sigetu kao Termopilima i Nikoli Zrinskom kao Leonidi, pa kako su Petar Zrinski i Krsto Frankopan izgubili glave u Bečkom Novom Mjestu i kako je Mika, uz pomoć Klio upoznao Krležu.
U šestom poglavlju "ČEŽNJE ZA SAMOUPRAVOM" Mika promatra sustav turskog vladanja u Hrvatskoj i Bosni, oslobađanje od Turaka, pristajanje Hrvata da im vladarica bude žena. Priča se i o životu u Vojnoj krajini, pa o vjernosti Hrvata Austriji sve do 1918. godine kada je jedan pedalj-doktor Ante Pavelić, predao Hrvate Srbima, pa kako je jedan drugi doktor Ante Pavelić oteo Hrvate Srbima i dao ih Talijanima i Nijemcima, pa onda kako je jedan bravar oteo Hrvate od Talijana i Nijemaca i vratio ih opet Srbima i Jugoslaviji, pa kao je opet jedan doktor oteo Hrvatsku iz Jugoslavije i kako će Hrvatsku, po svemu sudeći, Ivica Račan i Stipe Mesić predati Hrvatsku Europskoj Uniji.
U sedmom poglavlju "POST FACTUM" se priča kako su Krleža i Mika komentirali događaje iz prethodnih šest poglavlja-tj. prethodnih 2.000 godina. Priča se kako Hrvati nisu na ovim prostorima dotepenci od stoljeća VII. nego autohton narod kojemu su preci i Vučedolci i Iliri i Slaveni i Starohrvati. Nadalje se priča o vjekovnim hrvatskim raskolima, vrtnji oko tuđih osovina, hrvatskim obratima u politici za 180 stupnjeva u dvadesetčetiri sata, mentalitetu naših političara "velikih" Hrvata, "rodoljuba", tajkuna i skorojevića, odnosu Papa prema Hrvatima, o hrvatskoj inteligenciji, selu i seljaštvu, te hrvatskoj "tisućgodišnjoj" kulturi i civilizaciji.
U osmom poglavlju "POVRATAK MIKE ŠOKČEVIĆA" se priča kako se Mika probudio iz dvijetisućegodišnjeg hrvatskog sna i zaključio da "SVI KRADU I NOSE, A SVI BIJU PO ŠOKCU KAO PO MARVI. I VIDI ŠOKAC, DA JE ON, NEKAKO, NAJDONJI I DA SU NA NJEGA SILU TOGA NAVALILI, ALI KAD VIDI – TO ŠTO VIDI – ŠTO IMA OD TOGA DA MU JE TO SVE JASNO!?"
Post je objavljen 22.01.2006. u 16:54 sati.