Trenutno sam doma... za divno čudo, nema onog ružnog pogleda kroz prozor (privremeno) mog ureda... Vani ima SNIJEGA - kao stvoreno za moju ljubav prema istome... odmah mi srce nekako veselo igra... :-)
A i osjećam bujanje inspiracije u sebi, i čini mi se da bi to mogao biti dobar znak, rani početak nekog novog (i možda sada, za promjenu, malo kvalitetnijeg no što su bila moja dosadašnja... makar, ja o tome zaista ne mogu suditi jer sasvim sigurno nisam objektivna) djela... U glavi mi se roji tisuću misli, sve jedna nevjerojatnija od druge, mašta mi opet divlja kao u onim prekrasnim trenucima kad u mojoj glavi oživljavaju novi svjetovi, novi likovi, kad se boje prelijevaju, sve se kreće u smjeru za koji samo ja znam kamo će ih odvesti... Imam u glavi već nekoliko priča, skoro sasvim razrađenih radnji koje samo čekaju da ih prenesem na papir, malo fantasyja, malo horrora, malo tragične životne priče o prijateljstvu i ljubavi, malo od svačega... (vjerojatno me to čini, hm, neodlučnim piscem, ali sve su to zapravo slični stilovi i u svemu ima svačeg...)
Zapravo mislim da je to povezano s činjenicom da sam pronašla nastavak jedne od meni najdražih knjiga - "U anđeoskom liku zvijeri" od Viktorije Faust. Napisat ću mali osvrt na tu knjigu i autoricu jednom kad ulovim vremena... Meanwhile, jučer sam čitala još neke njene priče ("Psiho-faktor", "Čovjek s osmerokutnom kutijom", "Narcis", "Oni se tiho dižu iz magle", "Leptirica" i "Oči"), osim što su me, neke manje, neke više, oduševile, još su mi jače raspirile želju da se opet bacim na pisanje...
Pa mi onda ne preostaje drugo nego zazvati Muze i nadati se da ću uspjeti uhvatiti IMALO vremena za pisanje, što će, uz posao i učenje, biti teže ostvarivo...
Post je objavljen 22.01.2006. u 15:56 sati.