Očito s muškarcima nemam sreće i gotovo, uzaludno
mi je i dalje pokušavati.
A znam da ću opet za neko vrijeme posustati i opet
pogriješiti.
Eto, takve smo ti mi žene. Normalni nam se bacaju
pred noge, muškarci uz koje bi nam život bio lijep
i posut ružama, ali ne...mi volimo bose hodati po
trnju, pa eto nam ga na....grrrr
Zbog toga sam bijesna na sebe.
Sjetim se svih muškaraca koji su mi se udvarali
kao djevojci. Sada su svi oženjeni i predivni
muževi, pravi obiteljski ljudi, a ja glupača
uvijek takve normalne gledala s prezirom i sada
sanjam da je bar netko od njih rastavljen pa da mi
pruži drugu šansu :)
Eto, takve smo mi žene...
Post je objavljen 22.01.2006. u 14:43 sati.