Eto, da počnem s onim veselijim stvarima, budući da će dalje post biti ne tako veseo. Da upozorim na početku, mislim da će post biti dug pa tako, ako vas zanima veseli dio onda nemoje čitati poslje objavljenih slika. Ako vas zanima onaj ipak malo mračniji dio (ali nije jako mračan) čitajte ono poslje.
U petak sam se vratila iz Njemačke. Konačnu. I navečer sam išla van. U McDonalds. Mada sam odlučila da neću ništa jesti nisam se mogla suzdržati i pojela sam 2 ČIZBURGERA. Ali dobro, bila sma gladna a i dugo nisam jela tu hranu (WOW, čak 2 dana, ali eto, to volim). Ali nije to bilo ono zabavno. Iz Njemačke sam donjela karnevalske naočale Vlatki, Miji i Dori za poklon (Stjepan je dobio disco kuglu). I tako svako je dobio te malo čudne naočale i naravno da smo ih stavili. Vlatka je dobila neke kao koka naočale sa šljokicama (nisam našla s dezenom salate), Dora neke okrugle koje podsjećaju na bubu kada ih stavi, a Miji i sebi sam kupila ogromne u obliku zvijezde. A te naočale nismo mogle kontrolirati i jednom smo se sudarile s naočalama, a jednom sam ja s naočalama lupila u zid. Patkine i Dorine čak imaju i UV zaštitu. Jedini problem s naočalama je taj što oči jako bole kada ih se nosi. Ali kao prave koke mi bi sve dale za ljepotu (a ko ne bi uostalom). I onda smo se tramvajem Dora i ja vračale kući i neki tip nas je iz auta vidio (imale smo te naočale) i trubio nam je. To je iblo tako smješno, mada je meni malo i išlo na živce to što privlačimo pozornost i osječala sam se malo blesavo. Uvijek kada napravimo nešta zabavno (skoro uvijek) privlačimo pozornost. To ne valja. Više ne možeš ni hodat gradom u skunjici od vrečice za smeće a da neko na to ne obrati pažnju. Ne možeš ni hodati s gaćama na glavi, a da na tebe ne obrate pozornost. Di to ide ovaj svijet?
I da u McDonaldsu smo ljepili Harry Potter sličice u album (Mia mi je dala novac i donjela sam joj album i 47 paketića sličica)
Dora

Ja

Mia

Vlatka

Stjepan

Dora i ja

Vlatka, Dora i dio mene

Ja s Dorinim naočalama

Dora s mojim naočalama

Dora - pravi mafijaš, čovječe, totalni car, ne možeš zamisliti koji je to lik

Ja - prava koka

Mia s 2 para naočala

Dora s 2 para naočala

Dora još jednom

Mia i Harry Potter sličice

DRUGI DIO
Bojim se vecine ljudi. Ljudi su zli. Ljudi su jako zli. U stanju su te povrijediti baz razloga. Ne volim ljude, mislim ne volim 90% njih, jer svi samo misle na svoju guzicu i nemaju nimalo empatije ni nicega. Fuj! Tako su svi površni i kao da nemaju osjecaja. Samo da je njima dobro, a ostale ko jebe. Valjda me u cijeloj prici živcira i to što sam i ja jednim dijlom takva. I meni se cesto jebe za druge i gledam da je samo meni dobro u jedino mi je važno da je meni dobro. Ali opet, mogu suosjecati s drugima i mogu shvatiti kako je drugima i mogu shvatiti d aje nekome nešto teško. I poštukem tudi mir i skoro da i nisam preglasna s glazbom. Zapravo, glazba je jedini zvuk koji cesto proizvodim. Nisam pricljiva pa me se u kuci rijetko može cuti kako pricam. U sobi sviram ili slušam glazbu ili sanjarim ili vec nešta radim. Uglavnom, pokušavam nikome ne smetati i pokušavam se što više distancirati od ljudi (šta starcima jako smeta ponekada) i ima stvarno malo ljudi kojima mogu reci iskreno šta mi je i s kojima mogu pricati i sve to zato što mislim da nisu zli.
Uglavnom, danas i jucer su me neke stvari u vezi ljudi jako naživcirale. Sve je pocelo jucer. Susjedi su zvali da se stišam jel im je sviranje preglasno jer im kcerka mora uciti za ispit. Dobro, shvatila sam, stišala sam se i bila sam bijesna. Ali ne zato što oni traže mir nego zato što mi oni jako cesto odcepe narodnjake dok ja moram uciti i nece stišati. Pizde jedne... Dobor, opet ne mogu reci da nism bila bijesna zbog toga što sam se morala stišati. I meni fali empatije, ali dobro, barem je imam više od njih.
Druga stvar. Inesin komentar. Natrpali su nas jebenim testovima. Kako ne shvacaju da mi imamo život koji živimo i da imamo zabavnijih stvari za raditi od ucenja?! Nisam gljiva da se nemicem s jednog mjesta i da imam volje i živaca uciti ko budala cijelo vrijeme. I još jebeni hrvatski. Uopce nisam mislila da cu to morati ici ispravljati. I naravno, nemam pojma, želim dobiti 5 šta smatram jako bliskim s nemogucim i sada cu morati uciti. Onda latinski, užas, nemam pojma. A biologiju imam premalo vremena da naucim za 5, a obecala sam sama sebi da cu imati 5 ovo polugodište iz biologije, ali jebi ga, šta se može. Nažalost ne mogu još jedan tjedan izostati iz škole. I isto, profesorima fali empatije. I to jako, kronicni nedostatak. Da sam ja profesorica nikada se testovi ne bi pisali ili bi im rekla pitanja pa neka naštrebaju napamet. Uglavnom, zbog škole sam živcana a još nisam ni bila u njoj. Ali pokušavam da me to ne dira previše. Sam znam da ovo polugodište moram biti bolja, a zasad mi se cini da nece tako ici.
Druga stvar koja me danas naživcirala u isto vrijeme me i užasno nasmijala. Tipicni primjer ljudske gluposti. Mrzim kada su ljudi zabadala i kada gledaju tude živote i prisluškuju druge ljude šta govore i onda im to facu komentiraju. Jučer prijepodne sam bila s Dorom i Miom u gradu na šišanju. One su se šišale, ja nisam imala novaca, ali nije u tom stvar. Kada smo se vracale od tamo stale smo pred trgovinu Accessories (najgoru i najgluplju i najkokastiju trgovinu u gradu) i ja sam rekla da me u depresiju baca to što su trgovinu zatvorili i počela sam se derati i pretvarala sam se da plačem. Na to je Mia rekla da će mi kupiti neku torbicu na kojoj piše Drama Queen. Ja sam rekla da sam joj jako zahvalna na tome i da će mi s tim jako olakšati život. Na to je neka žena koja je stajala iz došla, pogledala me i uvrijeđeno-ljutim tonom rekla - nema se tebi šta olakšavati ili nešta u tom stilu. Onako, to me je izbediralo, ali u isto vrijeme mi je bilo i smješno. Jedino mi je opet smetalo to što sam svojm ponašanjem privuikla pozornost i što su me shvatili ozbiljno kada sam se zajebavala. I tako, mislim da ovo ipak nije mračno. No dobro. Mračno je jedino to što sutra idem u školu.
Post je objavljen 22.01.2006. u 10:35 sati.