Tužilac mu se obraćao s neskrivenim poštovanje i očitom nelagodom: "Poštovani i cijenjeni gospodine, uvažavajući sve rezultate koje ste postigli i Vaš neprocjenjivi doprinos, Vaš javni i stručni ugled, ovom prilikom mislim da ste - nažalost - pogriješili, te - uz osobno žaljenje - moram po službenoj dužnosti..."
Sudac ga je zvao imenom i prezimenom, : " Vi, Gustave N., nažalost morate uvažiti postojanje pozitivnih propisa koji se mogu tumačiti ovako i onako..."
Advokat ga je zvao samo imenom, kao neki od ljudi koje je znao godinama: "Gustave, budite uvjereni da ćemo osigurati besprijekoran postupak i možete se pouzdati da će sve okolnosti biti uzete u obzir. Ta mi smo ipak pravna država u kojoj se poštuju pravda i zakonitost."
Sudski stražar ga je sproveo u pokrajnju sobu u kojoj je iščekivao presudu izbjegavajući pritom da mu spomene ime, i iako mu se i dalje obraćao sa "vi", glagolski oblik uz tu zamjenicu bio gramatički neodgovarajući: "Vi, sjedni tamo i čekaj!"
Sprovodnici koji su ga sljedećeg dana odvezli automobilom u zatvor na izdržavanje dosuđene kazne obraćali su mu se samo sa "ti", bez imalo svijesti ili zainteresiranosti da saznaju koga vode: "Ti, ulazi unutra!"
Zatvorski službenik ga je preuzeo, dodijelio mu broj, a već čuvar koji ga je vodio do ćelije zvao ga je samo tim brojem: "Dva nula petsto osam! Za mnom!"
U ćeliji su ga dočekala dvojica zatvorenika. Obojica u iznošenim zatvoreničkim hlačama i prljavim majicama koje su im otkrivale čvornata mišićava ramena i ruke osute tetovažama i ožiljcima, izbrijanih glava i zažarenih očiju. Nepomično i šutke su sačekali da se čuvar udalji, a zatim krenuli ozareno prema njemu: "Konačno rosna svježa guzica...!"