Tri su žene došle na izvor po vodu. Nedaleko od njih sjedio je starac i slušao njihov razgovor u kojem su hvalile svoje sinove.
„Moj sin“, reče prva, „je tako spretan da mu nema premca…“ „Moj sin“, reče druga, „pjeva kao slavuj. U cijelom kraju mu ravna nema…“
„A zašto ti ne hvališ svoga sina?“ upitaše ove dvije treću koja je šutila. „Moj sin je jednostavan mladić, neznam što bih na njemu hvalila“, mirno odgovori treća.
Žene su napunile svoje posude vodom i vraćaju se kući. Ali starac ih je polako pratio. Posude, koje su žene nosile bile su teške a one od silnoga svakodnevnog posla umorne. Malo malo pa su stale i odmarale se.
Dok su se one kratko odmarale dođoše im ususret tri mladića. Prvi je počeo hodati na rukama a žene viknuše:”Vidi ga kako je spretan!” Drugi je zapjevao pjesmu stvarno lijepo kao slavuj, a žene su ga mirno slušale i suznim očima divile se njegovom glasu. Treći je došao do svoje majke, uzeo joj posudu s vodom i odnio kući.
Tada žene zapitaše starca:”Što ti kažeš o našim sinovima?” “Gdje su vaši sinovi?” začuđeno upita starac. “Ja sam vidio samo jednog jedinog sina!”
Prema L.N. Tolstoju