Marketing
Subota!!!
''Budi samnom i budi se samnom željo moja,željo moja...
U životu svega imam ,al mi fali ljubav tvoja...''
U životu svega imam ,al mi fali ljubav tvoja...''
Evo,ja i Spahija se digle oko 2.Ovi su već bili na kavi.I nas dve išle u jednu jedinu Anconu!
Bilio je baš super!Nadala sam ase da ću sresti ****,al nisam...Al je bilo super!
I onda smo išle navečer na Gradec,kao da se preuredilo da je jebeno!
I išle mi prvo na kavu...Bilo je predobro...Smijala sam se iz srca ko nikad u životu...Fakat smo specijalci u društvu...!!!Trgala sam se najviše Ani Kretenizmu kaj je izvodila...''...da budem loša uči me...Ako me voliš rani me...''Zna Ana na kaj mislim...
I otišle smo na Gradec(kao po novom Strossmayer)i niš nema,nije nikog bilo u novom dijelu...
I mi se sjele u ''Foot Lose'' i tak ,slušale narodnajke,zajebavale se...Igrale biljar i ja specijalka se krumpala...Pogodila sam veri mač loptica...za divno čudo...I ja i Anja Spajić(tak ju zovem jel me bila naživcirala)se neš posvađale kao oko gluposti i tak...Ma ko uvijek...
I evo sad ušla u kuću...i idem spavat,sutra idem na kavu u pol tri...Ak se uspijem probudit...
A valjda budem...
Baj baj
Čudo
I da,jedna od najjebenijih pjesama ikad,tj.najjebenija:
Antun Gustav Matoš
Utjeha kose
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva
Utjeha kose
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva
Post je objavljen 22.01.2006. u 01:33 sati.