Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/drogaopasnost

Marketing

Krajnje je žalosno ne pisati, te tada opet počet pisati, jer odskočna daska od koje se odskoči, teško je tada nakon pdaa ponovno doći na tu dasku i opet skakati jer smo već umorni i nemamu tu energiju koju smo imali prije, ru ambiciju prema novom i sve to. Nema nikakvih frustracija koje me vode, koje mogu klet, stvari po kojim mogu srat. Ide mi jedino na kurac današnje stanje u svijetu. Zašto svi misle da je demokracija riješenje. Pa sama demokracija ljudi guši ljudskost, čovjek se nezna obuzdat, pa šta ste vi normalni. Ne možemo biti kultura u Hrvatskoj naprednija nego što je i to sve samo zbog toga, jer svatko može raditi sve što hoće. Svatko može reći što hoće. Kada mi klinci od 12 godina poćnu pušit travu, šorat se i psovat i radit svakakva sranja pitaš iha kaj je , a oni ti odgovore : Imam pravo. I u pravu su, potpuno su u pravu. To je svim glavn a rečenica - imam pravo, imam pravo, imam pravo. Ma popuši mi kurac imam pravo. Sa time da svatko ima pravo svatko svatko počinje pretjerano nametati svoje vrijednosti istavove, to sve rezultira ničemu. Ma kakva je to kultura. Nije tak samo u Hrvatskoj vjerujte mi brđani, tak je svima. Kod nas je još najbolje. Što više silazimo sa alpa koje nas dijele od europe to se više ekipa kara u šupak. Ma to su idipti najveći. Svaki Hrvat koji ode u Austriju je tam glavni, zato što su tam svi idioti. Tamo je državno uređenje na višoj razini, ali su ljudi u komi. Kao mravi jesu, ali su opet samo zadovoljni. Sada ne znam. Mislim da nama ne nedostaje europe, koliko europi nedostaje balkana. Ne Hrvatske, više bi ja u Austrijski mentalitet pomiješao sa bosanskim, pa to bilo dobro. U Bosni su ljudi uljudni, a u isto vrijeme i luđi od nas sto puta, ma dole je zajebancija jebena. Mi smo ovdje u Zagrebu sve papci. Ekipa se zavlači u kvartove neki odu na dop, neki ostanu na travi, a ostali se zaposle, a neki od njih čak i uspiju voditi sretan život. Većina, najsretnijih ljudi slijedi iz preobraćenja. Znači čovjeka koji je bio na drugoj strani, koji je vidio naj gore od anjgoreg, taj zna cijeniti, taj zna da stvari zapravo uvijek mogu biti gore, te da je sve tako kako je trebalo biti. Zato razmislite i pročitajte moj prijašnji tekst pa ćete razumijeti.

Post je objavljen 21.01.2006. u 22:35 sati.