Pregled posta

Kladim se da dobro izgledam na plesnom podiju

Naslov je parafraza arktickih majmuna. Jerbo samo kad se dobrano naroljam mrdnem guzicom tu i tamo. Onda sam naprosto filthy gorgeous (ovdje pak popaljujem sestre po skarama). Zasigurno. 100%. I sad ide ono glavno (i vazno, dabome).

1) Muskarce koji nose kratke hlace bi trebalo zakonom izopcit. Zabranit. Stolivec. Tj mogli bi ih nosit samo oni koji bi imali doktorsku ispricnicu za nosenje tog ocajnog odjevnog predmeta. Naime, imam neku cudnu fobiju od njih. Zapravo, nije ni fobija. Vec neka vrsta apsolutog, ogromnog NEMOJ, BRATE! Onako, sa dlakavim nogama na vidjelu. Ko na sajmu. Totalni faux pas! Ah, lazem ovo za dlakave noge. Jer ne idu skrbave muske nozurine u kratke hlace. Tocka. Ma neima razgovora! Docim vidim kakvog takvog sledim se momentalno, te odmah moram okrenut glavu u bilo kojem pravcu, bez obzira. Ukoliko je to fizicki ili kakodrugo nemoguce onda se ipak pomolim svevisnjoj moci koja svemirom vlada da jos uvijek mogu oci zatvorit. Pa ih probam zatvorit. I zatvorim. Pa mi se puls vrati u normalu, dakle, sve je u redu. Ne znam otkud mi to. Ponekad ih znam i sanjarit. Onako, par njih u kratkim hlacama veselo i bezbrizno skakucu livadom, a ja bjezim petama povjetarca. I nikad se dobro ne zavrsi. Uglavnom, jednan od najnepozeljnjijih snova ikad!

2) Zaljubih se u Mortena Harketa. Nakon dvaejs' godina. Konacno. Vidjevsi ga u Analogue. Onako, stojimo na stijeni, litici, klisuri. Pada kisa. Ne, ne pada. Lije ko iz kabla. A mi se gledamo i divimo meni. Aj, dobro, moze jedno drugom, da sad ne ispadnem odurno sebicna i egoisticna. To jest, moze i kakva norveska suma, sa snijegom u pozadini. Pa kad lavina krene, da vidis brate mili!! To je vec cetvrta A-ha pjesma koja mi se kocoperi na playlisti. A odnedavno intenzivno mi se kocopere i Tim Buckley i Kanye West. Zato jer sam eklekticna. Poput elektricnog kabla. Ili kao stono bi rekli opasni (ko kisnica koja se slijeva sa krova neke kuce) velski reperi Goldie Looking Chain Guns don't kill people, rappers do.

3) Znam skoro sve dijaloge u inteligentnom, ali donekle zabavnom filmu ovome. Pogotovo klasike poput Nicovih naredbi o plisanoj zecetini. I nezaboravni posprdni Malkovichev Cy-onara. Zato jer sam eklekticna (mora se ponoviti jos jednom). Poput elektricnog kabla (mora se ponoviti jos jednom jednom).

4) Jos jednom potvrdjuem svoj izuzetno odabrani ukus u engleskom pivu. Odnosno ale. Jerbo ispijah Winter Warmer. 2 pinte. Odnosno, litru i 2 deci (tu negdje) i propisno umrijeh na vlaku od potrebe za VeCeom. Jucer odosmo u lokalni pub nam nakon posla. Ko i svaki posteni Jenglez nakon napornog i izrabljivackog vikenda. Citaj: ne mogasmo skoro ni uci od pustih tjelesa u raznoraznim odijelima. Pusenje jos nijesu zabranili, ali nekako se manje osjeti negoli u Rvackoj, gdje kadgod bih 'osla na kakvu kavetinu, odmah bih upila u sebi smrad cigaretni premili. Dakle, u pubu nam omiljenom na sanku imaju i one staromodne prozorcice kojima se mozes sakriti od ostalih pivopija da te ne vide. Navodno. Nes' ti puritanizma!

'Ode nam jucer 'nas' londonski kit. Nacija zaluje. Svi slali poruke podrske, ono, drz' se i to. Ali kit ne mogase vise. Izgubio se u Temzi. Pa ga 'vatali, pa stavljali na posebno izgradjenu pontonsku gradjevinu. Ali dzaba sve to. Citavu subotu provedoh sa donjom vilicom na podu, u komunikaciji net-teve-frendica. I svako malo: jel' ziv? Je, drzi se jos. Ajde! A sad? Errm, ne znam, nista ne govore. Uh. I onda tajac. Umro! Aj, bjezi tamo... Jebemu, priraso mi srcu, stali. Zato nekako pomalo sramezljivo volim ovu zemlju. Usprkos perzijanerima, odnosno zid-do-zida tepiha koje stavljaju u kupaone.

Isusmater, sto ga i ja znam nalaprdat bez kraja i konca!

Post je objavljen 22.01.2006. u 11:01 sati.