Primijetila sam jednu zanimljivu stvar...ponekad znam sjesti za komp, onako nenadano, pa se zadržim poprilično, gotovo da se satima mjeri. I redovito mi se smrzne desni dlan. Onako, skoro da odumre od ledenosti. (mislim da ta riječ ne postoji, jel'da?)
I tak, možda je to zbog toga što je u akciji samo kažiprst koji se igra onim čarobnim kotačićem, a ostali prstići, koji inače tako marljivo tipkaju već dugo nisu ništa radili, pa su se jadni od muke smrzli. I odlučih ih malo razgibati.
Pa sam došla ostaviti trag na ekranu. Barem ovako. Nisam već dugo nijedan mail napisala. Niti dobila. Ide to jedno s drugim...mislim da je vrijeme da obnovim neke odnose koji su bili pretvoreni u "virtualne"...a zatim nekako iščezli. Čudno je sve to, kako se nekad stvari u životu naglo preokrenu...eto, nešto mi se i na poslovnom planu dogodilo, preokret koji je toliko iznenadno došao da još nisam u stanju sročiti u riječi što proživljavam, mislim, šok, ili kako kaže jedan stih: "sve je otišlo u Honduras"...ili sam ja nešto jako pomiješala? :) Često mi u ludom tijeku misli ulete neki stihovi koji nemaju veze s zdravim mozgom, asocijacije se rađaju kao lude i odlutam jako daleko od mjesta s kojeg sam krenula.
A vrijeme je da se vratim kući. Sama sebi.
Post je objavljen 21.01.2006. u 20:28 sati.