U svakome od nas postoji bezgranična količina ljubavi. Koliko ćemo od te ljubavi pokazati zavisi od osoba koje nas okružuju.
Ponekad je potreban samo mali osmjeh koji nas ohrabri i sruši sve granice srama pa se razotkrijemo i dozvolimo da nas preplave osjećaji ne razmišljajući o posljedicama...
Koje li blaženstvo krene tijelom kada shvatimo da su osjećaji uzvraćeni.
Nasuprot tome nema tih riječi kojima se može opisati tuga koja se uvuće u svaku poru bića kad shvatimo da je sve uzalud...
Teško je znati kome možemo povjeriti svoju ljubav i dati dio sebe.
Uvijek postoji tisuću pitanja koja neizrečena vise u zraku, a baš i ne možemo biti sigurni da ćemo biti zadovoljni odgovorima...
No moramo biti hrabri...
Što ako propustitimo nešto posebno?
Post je objavljen 21.01.2006. u 19:07 sati.