Osjećam se kao loptica skočica….
Ma, znate je.
Totalno sam hiperaktivna. I to već neko vrijeme. Ne znam zašto.
Ali onako hiperaktivna, da je to za se zabrinut.
Skačem. Derem se. Smijem se. Izlazim. Pričam sa puno ljudi.
Čak i s onim koje ne poznajem.
A mama je rekla da se to ne smije.
Ima me.
Svugdje.
Kući. Kuham, skačem, čistim, smišljam plesne koreografije. Pa se smijem.
Na faxu. Gubim se. Piskaram. Smijem se. Gubim se. Pa mi je smiješno.
Kod susjeda. (zgodnih!!) smijem se. Dosađujem im. Pokušavam ih napiti. Pa im se smijem.
Na kavama. Smijem se. Kofein me lupi u glavu. Pa mi je smiješno.
I onda sam hiperaktivna.
Idem na ispite. Teške. Bez da učim. I nadasve optimistično se nadam prolazu.
… ma koji prolaz?! Vrijeme je da mi u indexu piše odličan (5).
U Ri. Često. Špiciram. Ri mi je baš prirasla srcu. Nemam pojma zašto. Eto me u pon, i u čet, i u sub.
Takav je plan. Za sada.
Nemam love. Pa mi je smiješno.
Mislim da sam smršavila. Čvrsto vjerujem u to. Evo, idem se vagat.
.
.
.
62 kg. Još uvijek???
Nije bitno, glavno da se ja osjećam mršavije…
I, moram se pohvaliti da idem spavati oko 00:30- 01:00.
I dižem se oko 9. haahah…
Ako ja mogu, može bilo tko.
Jer ono svaki dan spavati do 3, i ići spavati u 6 ujutro me izludilo. Nije ni čudo što sam bila deprimirana.
A jadan David.
Ja vam imam moć percipiranja stvari totalno drukčije od stvarnosti, kada poželim.
I moć uvjeravanja… same sebe.
I onda ja vjerujem u to, pa i svi ostali.
Ali, mi smo si stvarno dobri.
I ja više nikad ne bi bila s njim. Čisto jer mi se prestao sviđati kao dečko.
Nije ništa komplicirano. Ne odgovara mi po nekim svojim razmišljanjima, ja se za 5 godina vidim na jednom mjestu, a on želi biti na sasvim drugom mjestu… tako da je bilo samo pitanje vremena kad će do prekida doći. On se pomirio s tim i snašao se bez mene bolje nego što sam ja mislila da hoće.
Ali, kad mu je najteže, zove mene, kao i ja njega.
I kad mu uleti lova, zove mene na večeru jer sam uvijek bila uz njega. I na večeri nitko se na uvaljiva nikome.
Ne moram brinuti što reći, tralalalala…
Puno smo više od samo prijatelja, ali se niti ne sexamo niti se ne ljubakamo…
Samo se glupiramo ko da imamo 10 godina.
I baš je super.
Ali, toliko sam hiperaktivna da jednostavno više ne mogu sjediti i tipkati….
Moram vani….
Među ljude…
Tralala lal lalalalal…. aa...
Puno vas pozdravljam, a neke još više cijenim, a za neke bi se moglo reći da volim….
Najbolji ste.