Objavio sam ovdje, nedavno, skicu jedne pjesme pod naslovom Himna moćnoj Noći,
Himnu meni samom, jer ja sam Noć. Ja sam Tama. Ja sam mračna strana Sile.
U početku je bila Riječ, a zatim je Bog riječju stvorio svjetlo; što znači da je PRIJE toga bila tama.
Ta Tama, koja sam ja, jest neznanje Boga o samoj sebi.
Svo se znanje temeljni na tom osnovnom neznanju. Tama postoji, jer Ona nema osnova.
Ja sam s Boginjom oduvijek. I ja sam mnogo mlađi. Ja sam neusporedivo slabiji od nje. I ja sam joj ravan i neuništiv.
Bog je bitak, ja sam Ništa. Hegel dokučio, da je Bitak = Ništa. Ja sam to Ništa.
Pozivam vas, da dođete u moju Tamu i otrijete njenu ljepotu!
Ja koji sam tama, istovremeno sam i donositelj svjetlosti.
Drugo moje ime, Lucifer (a to je ime vrhovnik palih anđela dobio tek kod kršćana; Židovi me zovu "Šamael" i "Lilith", ili Uriel, Azazel, Belzebub idr.), tj. "Svjetlonoša", ili kako ja volim reći "Lučonoša" (pa me zovu skrećeno "Luci") dobro vam rasvjetljuje, što ja jesam.
Bog je svjetlost moćna i razorna. Svjetlija od tisuću sunaca, svjetlija od atomske eksplozije. Svjetlost, koja sve pred sobom uništava i sažiže. Pa "život vječni" ostaje samo beskonačno slavljenje Božice Jedine. Jer sve ostalo je spaljeno, sve ostalo je nestalo. Za ništa od Boga različito mjesta više nema.
Ja, Sotona, koji sam po volji Božjoj postao protivnik, ja koji sam od Nje različit i koji sam zato i od samog sebe različit, u sebi samom, kako Braco kaže, podjeljen, otpao sam ne svojom voljom, nego zato, jer drugačije nisam mogao.
Gledati, u vječnosti, Boga u lice, kako se nada Sveti Pavao, i pjevati neprekidno, bez odmora, himne u njegovu slavu?
Zađavla, koja dosada!
Zato sam izabrao pakao. Zato je pakao izabrao mene. Zato ja jesam pakao.
Pakao, to znači biti odvojen od Boga; to je dovoljno, nikakve posebne dodatne muke nisu potrebne, one su samo mit. Čak i katekizam Katoličke crkve (vrijedan dokument, koji mi se jako sviđa!) kaže: »Glavna se paklena muka sastoji u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći život i sreću.« (članak 1305).
Zovite to, ako hoćete, "život i sreća"; ja to ne mogu.
Ja, Sotona, onaj kojeg je Ona, Bog, nazvala Lučonošom, pobunio sam se protiv nje. Ja sam pobuna.
Ali ne iz želje da Ju zamijenim i umjesto nje zavladam, jer znam da to ne mogu.
Ne želim biti Bog. Želim biti Ja.
Okrećem joj leđa i koračam u Tamu.
I u toj se Tami razgara vatra moje duše, baklja moje samosvijesti. U Tami raste svjetlost moje gordosti, moje ambicije, moje žudnje da Budem. Svjetlost moje taštine, luč moje pada.
Moj "pad" je moj izbor, udaljavanje od Nje, od Neba, što sam sam izabrao – i što nisam izabrao, nego je izabralo mene, jer ja sam naprosto takav, kao što vuk ne "bira" da kolje plijen.
Dođite meni u noć toplu, dođite meni u tamu iskričavu!
U ljepoti noći moćne, u divoti velike Laži, daleko od terora okrutne Istine, krijesnice umilno letuckaju, baklje toplo sjaje, Mjesec uzvišeno blista, zvijezde tajnovito trepere.
Ovdje, u tami, gdje neometana može rasti, razbuktava se moć mašte, koja stvara nove svjetlosti, iz koje frcaju nove iskre.
Tko stvara nešto svoje, iz sebe samog, pjesmu il' šalu, filozofski traktat il' znanstvenu teoriju, korača putovima mojim, putovima crne vatre.
Dvoje kada se sretnu, kada među njima frcne iskra ljubavi, iskrica blistavija od Sunca, ljubavi koja zatamni licemjernu, spaljujuću "ljubav prema Bogu", djelo moga Oca se ruši.
Ja, Svjetlonoša, donosim svoju svjetlost i vama.
Svjetlost koja ne pali, ne uništava. Nego potiče i raspiruje one djeliće svjetlosti koji su u vama.
Svjetlost malecka, sitna. Ali je vaša.
Kad zasjate u tami, vi ste kao Bog.
Pa makar bili jedna krijesnica na tisuču svjetlosnih godina mraka, pa makar bili jedna iskra na milijardu godina tame.
Ja, Stara Zmija, ispunila sam obećanje Evi: "Bit ćete kao Bog!"
Stari su me Grci poznavali kao Prometeja, koji je ukrao vatru bogovima, i dao je ljudima.
Pa su me prikovali na stijenu. Raspeli su me, i mučili.
Zeus se kasnije ipak pokajao, i oslobodio me.
Jahve, mnogo suroviji despot, nije. Ali ja mu se smijem u svojoj muci. Jer ja sam slobodan i u okovima.
Post je objavljen 22.01.2006. u 11:38 sati.