Tresem se ko hladetina u frižideru. Svaka me košćura boli.
Daju mi nekakve zamjenske tablete koje samo imaju miris ćevapa. Samo me još više razdražuju. E dami je makar parče luka i lepinje ako već ćevap ne dadu.
Vode me u grad u bolnicu na nekakvo ispitivanje. Koristim priliku i iskačem iz vozila. Trčim ko dopingirani Ben Džonson. Bade mantil tarlaha na meni. Izgledam ko Betmen.
Ona dvojica u bijelim odoram trče za mnom ko sumanuti.
Enooooo jeeeeeee!!!!
Ugledavam ćevabdžinicu.
"Kod Mirse".
Ma da je kod Bin Ladena ja uljećem. Potjera me sustiže. Bacam se za prvi stol i otimam čoeku zalogaj iz ruke. Jedem ko da sam uteko iz Biafre. Tijelom prolazi dobro poznati osjećaj.
Toplina, orgazam , savršenstvo. Krećem prema drugom zalogaju. Čovjek me preplašeno gleda. Zinuo sam.
Zadnje se sjećam jakog udarca u glavu. Odnose me. Budim se u kliničkoj sobi....
Post je objavljen 21.01.2006. u 09:44 sati.