Znam...dugo nisam pisala...vec sam sad skoro 2 tjedna opet u Rijeci...cini mi se da ovdje vrijeme jos brze prolazi iako nisam vise ni sigurna u to jer su mi ona 2 tjedna doma prosla isto kao da su bila samo 2 dana...na faksu mi je sad uzasno naporno...i već se sad bojim 2. mjeseca jer me cekaju svi ispiti a cini mi se kao da nisam spremna za to (ali me barem malo tijesi da mozda nisam jedina koja se tako osjeca)...morala bi vise uciti ali vec mi sve to na zivce ide, pogotovo ova anatomija...danas smo proucavali pravi mozak i bas je bilo zanimljivo ali nisam ga dirala...ipak to nije bila ljubav na prvi pogled :)...Danas je bilo prekrasno vrijeme, bilo je cak i toplo...falilo mi je to...isle smo do bille i vidjele more! Bilo je odlicno...to sad zvuci kao da sam prvi put vidjela more :) ali stvarno me je odusevilo...Bella vec spava a ja nisam umorna...spavala sam danas vec, gledale smo neki film i bio je dosadan pa sam se malo odmorila...ali zato sad ne mogu spavati...slusam pjesme i bediram se...u zadnje vrijeme mi to najbolje ide..ne znam kaj mi je...mozda mi fali ljubavi :)...bas bi mi dobro doslo da imam nekoga samo da me zagrli i poljubi ili barem da znam da postoji netko kome je stalo do mene...mozda zvucim kao da imam 15 godina ali cak mi fale i one porukice, i ne mora biti „volim te“ jer nisam vise sigurna u znacenje tih rijeci...lako je izgovoriti te rijeci a pogotovo napisati ih u nekoj poruki a nazalost to vecinom ispadne kao neki bezvezni zavrsetak jer pusa nakon duze veze vise nije dovoljna...uvijek nam netko mora potvrditi tu ljubav ali jesu li te rijeci dovoljne za to?
„I trust you“ is a better compliment than „I love you“ because you may not always trust the person you love but you can always love the person you trust ...
Osjecam se prazno...nisam sigurna zasto ali kao da mi nesto fali...inace se tesko vezem za neku osobu...i nisam sigurna hocu li ikad naci takvu osobu koja ce mi pruziti bas ono sto ja zelim jer ni sama ne znam sto zelim...a vjerojatno je bas to problem...sigurna sam da je to problem...ali je li bolje traziti takvu osobu u smislu „mozda je to taj, moram probati inace nikad necu saznati“ ili radije cekati da „pravi“ dode sam i da on nade tebe...a sto ako onda mislis da je to bas taj a druge nisi „probala“ i na kraju shvatis da ima boljih? Bas bezveze...
Mogla bi plakati...znam da nisam sama, ima (nadam se) ljudi kojima je stalo do mene i uz njih se osjecam sigurnije...ali sam totalno zbunjena...ja sam zapravo shvatila da sama sebe ne poznam i da mi je tesko razmisljati o tome sto osjecam a jos veci problem pricati o tome...najlakse je reci „ne znam“ ( a to je vjerojatno poznato nekim ljudima koji me poznaju :) )...ali onda barem ne moram razmisljati...ne moram pokusavati izraziti rijecima ono sto ni sama ne razumijem...ali to me sad vec polako zabrinjava jer se vise uopce ne trudim...sad sama sebi vise ne mogu objasniti sto se dogada u mojoj glavi...zvuci ludo, znam...
Mozda sam se jako izgubila sad u ovome ali stvarno mi se ne cita sad sve to...nema veze...idem spavati...laku noc...pusek...
Post je objavljen 21.01.2006. u 01:27 sati.