A danas je jedan lik odlučio zapaliti kosu sa upaljačem prije sociologije, tako da smo se mi 45 min gušili u smradu zapaljene kose…svi znamo kako je to…
Dvije mi stvari nikad nisu bile jasne: Odnos između oca i kćeri i odnos između brata i sestre. Meni najdraži, psiholozi, i njihova družba uporno tvrde da su kćeri bliske s očevima, a sinovi s majkama. Kod mene uopće nije tako. Od kad je počela moja adolescencija, točnije od moje 12. godine otprilike, vodim rat sa svojim tatom. Naši razgovori obično su završavali mojim jurenjem kroz vrata i gromoglasnim treskovima…prvo jedna vrata…pa onda vrata moje sobe. Obično sam ja ta kojoj živac ode u šetnju, pa eksplodiram. Nekako sam najviše mane primjećivala upravo na tati. Ne znam točno što je tome uzrok…ali evo…već dugo godina nisam prebliska s njim. Na sreću moje je divljanje zbog svake sitnice prestalo, ali sumnjam da ću izgraditi s tatom odnos kakav imam s mamom. Nas dvije smo si skoro najbolje prijateljice. Njoj uvijek mogu reći što me muči….s njom uvijek mogu pričati. Nedavno sam shvatila u čemu bi mogao biti problem mog odnosa s tatom. Poprilično smo isti i tvrdoglavi i to nas stalno dovodi do granice sukoba.
Tate žele da kćeri zauvijek ostanu njihove male curice. Moj tata je mene češljao dok sam bila mala, šetao sa mnom, igrao se sa mnom, pjevao mi. Zapravo, toliko mi je pjevao da sam ja propjevala prije nego sam progovorila. Rekao je da sam već nakon malo više od dva mjeseca pjevala s njim ( ne prave riječi, ali blizu, hehe).
I U TOM JE PROBLEM
Ja više nemam godinu dana, sada već mislim svojom glavom i on mi ne može nametnuti neku ideju…A uostalom, moj tata je dosta načitan i pametan, i sad sam mu ja postala konkurencija…i vjerojatno je jako tužan što se više ne može igrati sa mnom i pjevati mi ( ne može se reći da je dobar pjevač…ali ja nisam baš loša u pjevanju…tako da je njegov posao ipak uspio). Sada, u zadnjih, možda pola godine, oboje smo postali malo mirniji.
Ali još uvijek mislim da psiholozi nisu u pravu. Uvijek kćer naginje majci, a sin ocu. Mislim da je obrnuto samo u najranijoj životnoj fazi…
Odnos brat - sestra je također je jedan misterij. Na ovom području, kao starija sestra, imam dosta veliko iskustvo. No, brat i ja se nismo uvijek tukli…zapravo, ne sjećam se kada smo se uopće tukli. No, svađa nam je svakidašnji problem. Opet je razlog prevelika sličnost.Ali normalno je da se brat i sestra stalno svađaju( barem se danas tako misli).
Odnos brat-sestra za mene bi bio vječna potpora, razgovor, dijeljenje tajni( a ne da me uvijek izda, hehe… i ja njega…). Stvar je ponovo u istosti tj. Sličnosti..Kao kad se + pol i + pol stave jedno pored drugoga…
Ma nema ovaj post nikakve veze s vama, znam…i znam da vam je možda to mučno i čitati. Jednostavno sam išla kući prije nekih sat-dva i razmišljala o tome…onak…došlo mi je u glavu…
A sad za one koje ovo ispred ne zanima…
Jeste li znali kako jedan 3. razred gimnazije izgleda kad se uče renesansni aktovi iz likovne umjetnosti???? Neee?????
Bilo je veoma zanimljivo…Dečki nisu mogli doći do sebe…Komentari …brojni
« Zašto se ta žena ima ruku tako dolje???»
Najbolji je bio komentar za Adama i Evu, koji su protjerani iz Edenskog vrta.
Aco:» A kako ja znam koje je od to dvoje Adam???»
Profa: « Pa po ovome vidiš da je Adam!!!!!» ( pri tom pokaže…hmmhmhhm) Našto smo se mi valjali…
Nakon još nekoliko minuta jedna cura zatraži na wc.
Nato će Vedran: « ajooooj, pa ona se sad uzbudila…Šta mislite zašto traži na wc…
Ide dronjit macu…» …
Ovo ni ne treba moj komentar...
Da stvar bude bolja danas si je lik ( Juraj) prije sociologije zapalio kosu upaljačem. Mi smo 45 min proveli u razredu koji je smrdio na zapaljenu kosu....
s kim ja živim....
Post je objavljen 20.01.2006. u 23:47 sati.