Danas sam sjetan...fali mi dom...
Često sam se odrastajući pitao, što svaki put i iznova motivira moje roditelje da stanu "na moju stranu"..da budu mi oslonac..da me podrže kad svi dignu ruke...svakim danom živeći samostalno u ovom surovom svijetu , shavaćam koliko je bitna sigurnost koju su ugradili u mene bezuvjetnom ljubavi...
...kad dođem doma zagrlim ih čvrsto i posvetim to vrijeme samo njima...znam da ne mogu im reći dovoljno puno puta hvala za sve sta su učinili za mene (iako bi trebao..bezbroj)...
...svoje hvala reći ću im svojim odnosom prema prijateljima..kolegama...djevojci..i jednom svojoj obitelji
Vaš B.
Post je objavljen 20.01.2006. u 20:32 sati.