
Povremeno mi se čini
Kao da Život pored mene
Ubrzanim tokom teče...
A ja sam samo Pasivni Promatrač.
Tada me uhvati Misao...Želja...
Kako i ja želim sudjelovati,
I punim srcem biti Aktivni Igrač.
Osjećam se kao hrčak
Što okreče svoj kotač...a stoji na mjestu,
Iluzija je da se kreće...
I svaki novi pokret sliči na prethodnu gestu.
Tijelo je poput kaveza
Tek kroz rešetku nazire se Svijet
A ja dalje.. i dalje vrtim se u krug...
I izgleda kao da sam Sama Sebi
Najveći Neprijatelj...kao i Drug.
I pitam se često...
Što je to u meni...Nagrada...Kazna...
Razmišljanja Umom putuju razna
I tada shvatim - odlazim u minus fazu...
Kad odjednom..
Osjetim Toplinu... Mili Dah...
I Anđeo me Ljubi kao Najmiliju Mazu.
Nestaju Rešetke, Kavez i Kotač od Želja
Što vezuje me za Tugu
I opet je Duša prepuna Veselja
Zahvalna na tome Nebeskome Drugu.
Post je objavljen 21.01.2006. u 17:35 sati.