Prva rečenica u Bibliji glasi:“U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ Međutim ima ljudi koji u to ne vjeruju. Govore:“Sve je nastalo samo od sebe.“ Ti ljudi dakle misle da trešnja znade misliti. Uistinu?
Trešnjevo stablo u svako godišnje doba točno zna što ga je činiti. U zimi je golo. Inače bi mu se smrzlo lišće i cvjetovi (1). Ali već poslije hladne zime puno je pupoljaka. A kako se još boji hladnoće koja brzo može doći, sve ih je obavio sigurnim ogrtačem (2).
Čim grane proljeće drvom se prospu nebrojeni svjetovi. Bijeli poput snijega mamac su pčelama (3). One iz svakoga cvijeta isisaju kap slatkoga meda i time oplode cvijet (4).
Iz svakog oplođenog cvijeta izraste mala zelena trešnja.Čim je dovoljno velika drvo je oboji prekrasnom crvenom bojom. Naprosto prkosi pticama koje ne čekaju na poziv nego same dolaze i zobaju ih (5) halapljivo, zajedno s košticom. Koštica je posebno tvrda da je želudac ptica nemože probaviti (6). Tu košticu ptice trebaju raznijeti svuda okolo i posijati, kako bi naresle nove trešnje Ptice to čine u letu. Jednostavno ih ispuste zajedno s malo ptijčeg izmeta i tako siju nove trešnje (7).
Tako u svakom drvetu trešnje ima sedam mudrih misli. A tko sada još uvijek ne želi vjerovati da trešnja znade misliti, taj bar mora priznati da za nju netko drugi misli. Ali tko?