pooka se danas pretplatio na hrvatsko izdanje Le Monde diplomatique i na poklon dobio knjigu Paula Krugmama, 'Doba smanjenih očekivanja'. Evo nešto na što me 'Le Diplo' podsjeća...
Tjednik »Danas« bio je najbolji uradak hrvatskog novinarstva
Nedavno objavljena informacija u Vjesniku o »Tihoj svečanosti i komemoraciji tjednika Danas« potakla me da nešto o tome kažem zato što sam i osobno bio svjedok njegova nastanka i umiranja. Po mojem mišljenju, informativno-politički tjednik Danas, kao proizvod bivše kuće Vjesnik, bio je najbolji uradak hrvatskog novinarstva do danas.
Svojom objektivnošću, visokom razinom novinarskoga profesionalizma, sadržajem, pa i grafičkim izgledom u ono doba, bio je pravi svjetionik pisane riječi, ne samo u Hrvatskoj nego i u ostalim prostorima bivše države. Imao je prosječnu nakladu 80, 100 pa čak i 140 tisuća primjeraka s malim postotkom remitende.
Pratio sam ga od prvog broja, koji je izišao 23. veljače 1982. godine, a izlazio je neprekidno 10,5 godina. Jedanput je bio čak i zabranjen! S medijske scene nestao je krajem kolovoza 1992. godine, i tako otišao u povijest.
Taj je list među prvima, ako ne i prvi često pisao o pogubnoj politici Slobodana Miloševića, iako je tada o svemu odlučivala Partija (SK), odnosno »totalitaristički« sustav bivše Jugoslavije. Danas je bio pionir u otkrivanju ne samo političkih već i gospodarskih devijacija, a hrabro je izvrgavao kritici tada moćne partijske čelnike, ne samo u Hrvatskoj nego i na svim prostorima bivše Jugoslavije.
Za Danas su pisali i uređivali ga najpoznatiji hrvatski novinari i dopisnici iz inozemstva. Danas je imao desetak stalnih rubrika kao što su: Pisma, Žižak, Reagiranja, Jugoslavija, Svijet, Kolumne, Kultura, Feljton, XXI stoljeće i još neke. List je izlazio u prosjeku na 80 stranica A-4 formata, od čega su tri strane bile rezervirane za Pisma, dvije za Žižak i bile su najčitanije u tjedniku. Dakle, bili su različiti sadržaji gdje je svatko mogao nešto naći za sebe. Stoga je rado bio čitan i uvažavan ne samo u Hrvatskoj nego i u znatnoj mjeri na svim prostorima bivše države, koja je doživjela svoj raspad po najcrnjem scenariju koji je mnoge iznenadio.
Ovih sam dana slučajno dobio u ruke Danas broj 489 od 2. srpnja 1991. godine, kad je počinjao rat na ovim prostorima. Na omotu prve stranice u boji, ispod glave lista, veliki je naslov »Rat«, a u gornjem desnom kutu slika Ante Markovića s naslovom ispod »Krvava obrana mandata«. Bilo je to vrijeme kad se Slovenija odcijepila a Hrvatska razdružila od Jugoslavije, pa je i sadržaj bio vrlo zanimljiv. Objavljeni su opširni razgovori sa Stipom Mesićem (Razgovarati, a ne ratovati), Ivicom Račanom (Nismo kukavice) i pokojnim Mikom Tripalom (Oprezno s razdruživanjem). Svi su članci zanimljivi, objektivni pa i pronicljivi, gotovo bez imalo govora mržnje.
Što još reći o Danasu? Ima puno toga lijepoga i trezvenoga, ali ni sa kakvom primjesom nostalgije u negativnom smislu. Jednostavno, htio sam reći da je to bio sjajan i vrlo objektivan politički tjednik, pisan s velikim novinarskim umijećem, uz potporu grafičara Vjesnikove tiskare, i kao takav mnogima će ostati u pamćenju. Budući da se u proteklih 10 godina stvaranja demokracije i slobodnih medija puno toga promijenilo, pa i sami ljudi (i novinari), ne vjerujem da bi se danas mogao pojaviti tjednik sličnog profila. Danas je zauvijek umro, ali će ostati zapisan zlatnim slovima u hrvatskom, pa i europskom novinarstvu kao najbolji novinarski proizvod na ovim prostorima.
V. GAJIĆ, Zagreb
Vjesnik, Pisma čitatelja, 16. ožujka 2002. godine
Post je objavljen 20.01.2006. u 13:17 sati.