Pregled posta

16. turnir go-sekcije 'Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica' – 19. 01. 2006.

Još pod dojmom vrlo živog ozračja na go-sekciji u Kumičiću klipšem, noseći vrečice s kamenčićima i pločama, put Centra. Na pola pute me presreću Adil, Adnen i Filip. Filip odmah hvata vrečicu s kamenčićima i odlazi naprijed. Žuri pripremati garniture za našu aktivnost. Adnen uzima drugu vrečicu, a ja ostajem bez opterećenja, a navikao sam na vrečice. I inače, kada su mi ruke prazne, imam osjećaj da sam nešto zaboravio. U dvorištu srećemo tetu kuharicu i slijedi priča. Hvali ona Karupoviće, njima kao malo nezgodno. Nekako nisu navikli. Dobri su to dečki.
U Centru nas već čeka teta Marina. Ulazim u hodnik, a ona drži dvije kave iz automata. Jedna je za mene. Sve to nekako kao da me zove; uzimaju mi vrečice, časte kavom, slažu garniture. A, ja? Što će sada ja? Sjedam i počinjem pripremati tablicu upisujući nazočne za natjecanje. Nekako nas nema puno. Ima ih i na nekim drugim zanimacijama. Desetoro ih je ipak spremnih za zarobljavanje kamenčića računajući i četvorku van konkurencije učenika Ivicu, Filipa i braću Karupoviće.
Pogledajmo što smo danas uradili. Igralo se, kao i uvjek ovdje, atari-go na pločama 9x9 švicarskim sistemom uz uvjete za pobjedu brojem zarobljenih kamenčića svakom prema njegovoj kategoriji.

Ovaj puta Adil nije prošao kao kroz putar. Izgubio je od mlađeg brata Adnena. Konačno, nekako je i bratski da se mijenjaju na vrhu. Adnen je sve pobjedio osim Jakova s kojim je igrao u zadnjem kolu. Bio je tu nerješen 1:1 rezultat.
Adil je sve partije dobio osim protiv Adnena. Bio je drugi s bodom zaostatka.
Ivica i Jakov rame uz rame. Imaju na kraju isti broj bodova 6, a i isti sos 28. Tek na sosos-bodovima uspješniji je Ivica i osvaja treće mjesto na turniru. Na taj način prva tri mjesta osvajaju bivši štičenici Centra. Oni su ovdje van konkurencije učenika, pa se priznanja za prva tri mjesta dodjeljuju i najuspješnijim sadašnjim učenicima. Tako je četvrti Jakov ustvari prvi među učenicima. Poslijednje partije je igrao s pobjednikom Adnenom i nerješenim rezultatom ostvario prednost pred ostalim štićenicima. Bio je taj susret pun nekog naboja. Marina Šimag je odustala od igre s Ivicom predavši mu obje partije i sjela gledati ove partije. Nije mogla šutjeti i ometala komentarima. Na to je Jakov, onako sitan, planuo i digao stolac. U toj hitrosti teško ga je zaustaviti, ali ipak ga nije bacio. Puno je među ovom djecom osjećaja i brzih sudova. Nije on ništa zlo mislio, ali sam sebe nije mogao savladavati. Znao je da su mu ove partije važne, a sada mu Marina kvari. I nije bilo važno što je ona puno snažnija i veća. Zanimljivo je da su baš oni najsitniji ujedno i najimpulzivniji. Djeca su ovdje otvorena kada vas prihvate. Puno je tu osjećaja, a uslijed toga i ranjivost je vjerojatnija. Svi se dobro znaju, jer ovo im je i škola i dom.
Peti, a ustvario drugi je Anto. Danas je bio njegov dan. Glavna aktivnost mu je bila zadirkivanje koga je stigao. Svaki čas bi ga tako netko ganjao. Ipak je uspio uredno odigrati pet kola našega natjecanja i osvojiti drugo mjesto u konkurenciji.
Marina Šimag je ovaj puta bila tek treća ili tek šesta u ukupnom redoslijedu. U zadnjem petom kolu nije htijela igrati s Ivicom. Kaže: 'Nek mu bu. Neći igrati z njim.'
Filip mi je već na početku pokazivao printane stranice bloga o aktivnostima i natjecanjima gdje je igrao. Kaže da ima skoro čitavu knjigu toga. Filip ovo čita. Bok Filipe! Kaže da ga computeri zanimaju.
Odlazimo iz Centra, a djeca kreću u spavaonice na počinak. Još jedan četvrtak uz igru crnima i bijelima kamenčićima je za nama. Još jedno nadmetanje i dokazivanje svojih vještina ostaje u sjećanjima svakome na njegov način.
bl.Muradenu


Post je objavljen 20.01.2006. u 12:04 sati.