Pregled posta

14. turnir go-sekcije O.Š. 'Eugena Kumičića' Velika Gorica – 19. 01. 2006.

S novim polugodištem i kamenčići su opet u Kumičiću. Stižem u predvorje škole i vidim što sam i očekivao. Mali Lovro lagano šeće pored male porte. Nije me odmah prepoznao, jer nekako sam zarastao dlakama po bradi. Susret pogledima i osmjesi su tu, a i redovna petica dlanovima. Sve se pitam tko će još doći?
Učionica do male zbornice je naša i ulazimo pripremiti bojna polja. Učiteljica drugog razreda, čija je to učionica, najavljuje mi da će slijedeće školske godine i ona sa svojima dolaziti na go. Ta najava me obradovala.
Tek što Lovro i ja krenusmo oko vrečica s kamenčićima, sve jedan po jedan ili jedna dolaze mali gogeri. Za tren ih je desetoro. Jedna djevojčica iz drugog razreda me pita: 'Kada ste drugi puta ovdje? Koliko to košta?'.
Kažem joj da smo tu svaki četvrtak od 17:30, a za ono drugo je priupitah: 'Ti bi se igrala s nama ovu igru?'.
Kaže na to: 'Da.'
'Pa, mi se tu igramo, a što bi ti plati htijela?', ja onako kao da ne kužim.
'Pa, koliko to košta?', će opet ona.
'Što? To da se igramo?', pojašnjavam joj.
Na to me ona nekako čudno gleda, kao da ja nešto ne razumijem od pitanja njenog.
'Ti bi htijela platiti to što se mi tu igramo. Pa igram se i ja i svi ovdje. Što bi tu platiti trebalo. Samo ti dođi. Ma, kakvi novci. Igrati češ se s nama i to je to.'
Slijedi osmjeh, naravno besplatan, i ona veselo: 'Doći ću slijedeći četvrtak. Danas moram doma, jer me mama čeka.'
'Bok.'
'Bok'.
U učionici je jedna mama s dječakom. Gleda garniture i nekako je zanima ovo. Prilazim i pitam: 'Zanima li Vas ovo? Bi li igrali i Vi? Ovu igru igraju i odrasli.'
'Bilo bi zanimljivo za moga sina Danijela, a mogu i ja probati.'
'Super, pisati ću i Vas.'
Složili smo sve i sastavio sam na brzinu turnirsku tablicu i zbog nekoliko novih, kratko objasnio što ćemo raditi. Počela su nadmetanja, a kako je to na kraju ispalo pogledajte na turnirskoj tablici.
Igralo se atari-go na ploči 9x9 po dvije partije sa svakim protivnikom. Broj zarobljenih kamenčića za pobjedu je za svakog natjecatelja odgovarao njegovoj kategoriji. Izbor protivnika je bio švicarskim sistemom.

Odigrali smo šest kola natjecanja. Bilo je zanimljivosti. Lovro je opet sve nadjačao. Jedini bod je izgubio od Danijelove mame Dubravke.
Dubravka je brzo shvatila što treba raditi. Od nikoga nije obje partije izgubila i uz tri pobjeđena protivnika i s troje nerješenog ishoda, bila druga. Ujedno je prešla u višu 2. internu kategoriju, pa će ubuduće trebati za pobjedu zarobljavati po dva kamenčića. Najavila je svoje i Danijelove dolaske i ubuduće.
Treći je bio Mateo. Vrlo živ i u čestoj jurnjavi za Stjepanom ipak je dobro odigrao ovo natjecanje. Već u prvom kolu je imao grešku u dobivenoj pozicji sa Manuelom. Nije vidio zarobljavanje velike grupe kamenova i doveo Manuela u poziciju gdje nemože ništa igrati, jer su sva moguća stavljanja samozarobljavanje. U toj partiji bod je podjeljen.
S istim brojem bodova kao i Mateo, ali malo slabijim sos-bodovima, Manuel je bio četvrti.
Sjepan, više u jurnjavi razredom i po školskim hodnicima nego za go-pločom, ipak uspijeva nekako sakupiti pola mogućih bodova i sa šest je peti na tablici. Igrajući sa sekom Mateom se čak i posvadio s njom, ali sam ipak to uspio riješiti sporazumom o novoj partiji.
Danijel se za prvi puta odlično snašao s istim bodovima kao i Stjepan, ali nešto slabijim sos-bodovima.
Sa samo tri odigrane partije Ana-Marija je bila sedma uz 5 bodova. Vrijedan rezultat u tako malom broju odigranih partija. Nije mogla ranije doći zbog nastave.
Perta , Marko, Iva i Matea su u doljnjem dijelu sa četiri boda, a na začelju Franjo i Ivana. Ivana je odigrala samo jednu partiju.
Nastavljamo slijedeći četvrtak. Čini i se da će biti zanimljivo.
Pripremio bl. Muradenu

Post je objavljen 20.01.2006. u 09:35 sati.