Da... Stalno sam u zaostatku. Vrijeme leti, da, da... prebrzo to sve ide! Eto, obećah nekim ljudima fotke ljubljene im Ane, stoga... bio bi red od mene da obećanje i održim! :) Dakle, ja se uputila u Austriju i uopće nisam razmišljala o tome da 1. put putujem sama samcata na udaljenije odredište. Ruksak na leđa, vlak do Ljubljane, presjedanje, pa vlak do Spitalla... majka me prije putovanja kao i svaka druga majka izrešetala poučnim upozorenjima tipa: " Budi skeptična prema svima, ma kolko god simpatično i drago izgledali! Uvijek 3 puta provjeri dal si sjela u pravi vlak! Javljaj se svako malo da znam da si živa! Nikad ne ostavljaj dokumente i pare na vidljivom mjestu u vlaku! ... " ... i tako u nedogled! I nije mi dala da izađem iz stana dok mi nije prikeljila neku tanku torbicu koju spremiš ispod kanotjerice ili zguraš nekako na bok između debelih hulahopki i traperica.... "... Vidiš, ako zaspiš u vlaku, nitko ti ne može pokrast novce ni putovnicu! :) " ... jest, da su me kondukteri na svim granicama malčice čudno gledali kad bi počela otvarat šlic oltiga patent od traperica, no nema veze...
Onda nas je kondukter u Austriji ( koji naravno ne zna pričat engleski ) iznenada izbacio na skroz neočekivanom mjestu, da... počela me hvatat panika... onako, malo pomalo... naime, nije se uopće trebalo presjedati u tom mjestu, a svi Hrvati iz vlaka su se skupili u grupice i odlepršali prema svojim nekim desetim odredištima i peronima... ništa od kolegijalnosti vlastitih mi državljana, ostadoh sama samcata, bez para na mobitelu... A koga god upitam: " Excuse me, do you speak english?", svi samo nešto mutavo odmahuju glavama... Mislim si Super, super! uf...pa kad mene neki turist priupita nešto, nogama i rukama ću se potrudit objasnit mu, a ovi samo bleje u pod... I lutam ja sama po tim nekim labirintima od hodnika, proklinjem u sebi što nikada nisam naučila barem osnove njemačkog... al ajd, na kraju sam se nekako snašla i napokon stigla u taj Innerkrems koji je inače česta destinacija naše skijaške reprezentacije! Napokon sam upoznala kompletnu Aninu "skijašku obitelj" i mogu reći da su dragi svi ti ljudi! :)
Ana slijedeće jutro na trening, a ja na baby lift i 1. put board na noge... Jao, kolko puta sam pala, strašno nešto... al, ajd, makar sam se sramotila pred nepoznatim ljudima koji me vjerojatno neće vidjet više nikad u životu! Onda je instruktor Alex uskočio, i pokazao mi neke osnovne stvari, pa je sve postalo puno lakše! Gušt je skroz... tek sad razumijem zašto su neki ljudi tooolko uživljeni u to boardanje! Al zato ja nisam bila uživljena drugi dan... Upala mišića kao nikad u životu! Ana je pala na treningu, i noga joj je natekla... pa smo njurgale u duetu kako nas sve boli!
Bila sam skroz umorna i uopće mi nije bilo do nekog pretjeranog slavlja... Al ajd, Nova godina, pa hajmo se malo proveseliti! Prvo smo se fino najeli , a onda do drugog hotela ( lijepo uređen neki hotel ) malo plesat, družit se, vatromet, čestitanje, šampanjac i kako to već sve ide! :)
Drugi dan mi je Ana priopćila neke sitnice vezane za skije , pa sam se ja skroz ufurala u tu neku ski priču... i nisam mogla odoljeti... stoga: Ta daaam; Cro ski Tinka ... bahah... e, al ja njih stvarno žalim... Trebalo mi je 15 minuta da se uvučem u onaj skijaški kombinezon! Ti bogca, jedva sam ga zakopčala! Tssss, tu mi fale štapovi , al ako Janica može voziti bez njih, mogu i ja! ;) Pozerica najveća ; nisam imala poooojma da su te njihove pancerice toolko teške i tooolko uske! Uf, kad bi stalno morala furat ovu Hypo traku, njah... Nije mi to baš neka fora! Bila sam Cro Ski Tinka na pol sata, i to mi sasvim dovoljno! :)
Moram isto tako napomenuti kako je Anina majka Adriana prava legendica! :) Puno joj zahvaljujem na svemu! Da! :) A i svi ovi ljudi , baš mi je drago što smo se družili, eto!
I mladoj gospodični Ani poručujem da bude i dalje optimistična u svemu... sav ovaj trud će joj se kad – tad isplatit! Fala ti na lijepom provodu! ;)
**1.**2.**3.**4.**
Htjedoh ubacit i riport sa Sljemena... al, drugom prilikom...



