Svijet ima savršen razlog za ono što je. I možda on zna za taj razlog i možda je zadovoljan sa njime, ali mi? Ja? Što taj razlog je i od čega on je, je podpuna nepoznanica za nas stanovnike svijeta i imam filing ko da je svijet neki pusher, whoremaster, ono, pimp koji sređuje stvari za nas da bi se mi kurvali. Dali malo sebe za užitak.
Ono što bi mnogi dali za užitak se vidi na licima novina na kojima ne piše što njeni vlasnici rade, i ono što NE rade, i ono što bi htjeli raditi bez da ljudi vide da to rade. Toliko toliko sigurni u svoju iluminaciju da dominiraju eterom publičnim šireći dezinformacije kako bi ni više ni manje zatajili svoju narav beštija gladnih za novcem te za poštovanjem, oboje od kojega će dobiti svojom unikatnom sposobnošću; satima govoriti nesmislice koje nikome nemaju smisla toliko dobro da ti koji slušaju zbilja pomisle da ovaj zna o čemu govori.
To se zove brainwashing, ili pranje mozgova. To meni ne zvuči loše, budući da su umovi stanara lijepe li nam planete doista prljavi, zamašćeni mislima o zelenim...
Travama! I svim onim što ide uz nju. Zamislite kako krave zbilja imaju samo jednu ambiciju, dojiti i jesti travu. I nije li im lijepo? One zasigurno ne misle o zelenim...
Travama! Onima koje se puše. Istim travama koje svakim danom daju nadu svima onima koji nade nemaju te za kojih nade nema. I to je doista jednostavan život, tražeći novaca za travu, pušeći za narod JUGOPLASTIKA! i moleći se za boga te njegove nadnaravne koji bi ih odveli tamo gdje ni najbolja droga ne može. Tamo gdje su slobodni, tamo gdje ima zelenih...
Malih! Malih zelenih sa sivim kapicama sa majicama na kojima piše «I love Mars!» za koje bi ih Milky Way kompanija tužila kada bi ikad došli na zemlju. We come in peace! Now please sign here, here and here! Thank you! Ti mali zeleni postali bi viška radna snaga bjelcima pa čak i crncima te bi nastala nova izreka «raditi ko zeleni»...
Crvi! Isti oni koji imaju parti u guzici kada smo nervozni. Ono što oni žele je grist drvo do kraja svjesnosti, i zar nije to divno? Ne brinu o financijama i simbolićkim vrijednostima njihovih boja već je glavno da imaju jedno deblo, deblo na kojima se ljudi jebu, jedu te imaju piknike. Ali uvijek očekuj od ljudske rase da ti kiši po paradi.
Gej paradi! Onoj gdje su pederi vikali preserantima dok su homofobi to prenosili široj javnosti riječima tipa «pazite sa kojom se rukom križate» i molbom da se svi pomolimo za Antu Gotovinu kojega je sveti petar odavno stavio na crnu listu čekanja pred ogradama raja, a sotona? Sotona je ko onaj pult na blagajni gdje ti nudi čokoladice i kondome i mami da uzmeš barem kaugume, te lift koji veli da dođeš dolje gdje ima vrućih komada. Isti parti gdje su ljudi koji mješaju politiku i religiju nedozvoljeni, i to ti nikad neće pisati u novinama.
To se zove sortacija populacije, birati što je u novinama a što nije, te što je kul a što ne, pa makar kul bile polugole piđame koje si nitko ne može priuštiti. Nitko osim tih prljavih gnjida na vrhu sa svojim rođacima i hercegovačkim pršutom, tompsonom te ustaškim kapicama koji se ne znaju oblaćiti pa im skupe piđame ne trebaju. Sortacija populacije, tko je desno tko je lijevo (sa kojom se rukom križate, pita Bozanić) te se pitam sa kojom rukom briše dupe i je li ju opere prije nego što je gurne u svetu vodicu.
Ovo se zove ljuta pubertetlija u svojoj zadnjoj godini tinejđerstva, pred vratima odraslosti i punog prava alkohola u svim zemljama.
Sortiranje populacije. Samo ne u grupe «bed blue kreten» te «intelektualac» ili «agresivan majmun» nego u «potrošaći» i «nepotrošaći» te im je glavni cilj strijebiti nepotrošaće svojim PeDerVeom, iseljavanjem i jednostavno rečeno, lošim ponašanjem jer ga nisu naučili. Sortiranje populacije u ja sam veći od tebe, i to je sve što trebaš znati, ali to ipak ne znaš.
Zaboravio sam kakav je to osjećaj biti materija, fizičan čovjek. Čini se da sam nevidljiv. Samo moj novac se vidi.
Žalosno je zapravo, jer nismo više ni ljudi. Mi smo masa. I to je sve za što služimo...
No to nije sve! Napominjem kako stojim na nezadovoljnoj pruzi koja vodi k lošem putu, jer neće biti dobro, a nadao sam se da hoće. Ima toliko toga što želim sa tobom, a sve ovo što je iza tj. gore, sve to nije važno. Sa tobom se osjećam pravo. Istinski. Dodirljiv. I mislim si, ako već moram biti na pruzi koja vodi k lošem putu, rađe bi sjedio na tim prugama sa tobom i da pričamo o zvijezdama dok svugdje oko nas, vlakovi puni ljudi i ambicija, vijesti, dnevnika prolaze dalje od nas, dok agresivni ljudi vladaju kolodvorima i dok sve to ide kvragu. I pretjerali smo sa situacijiom, napravili je u nešto što nije. To je u biti vrlo jednostavo (ubiti koga? Rekla bi Enti...), samo se popunimo, budemo dio jedan drugoga i zajedno odemo kvragu kad nas već cijeli svijet tamo vodi svejedno...
Post je objavljen 20.01.2006. u 00:50 sati.