Radi zaštite digniteta pokojnika i svetosti obreda, kao što to dolikuje našoj kulturi i višestoljetnoj crkvenoj praksi, svećenici livanjskog dekanata donijeli su odluku koja će znatno promijeniti dosadašnje običaje kad su u pitanju sprovodi i obredi vezani uz posljednji ispraćaj pokojnika. Od početka ove godine za crkvenog pokopa neće biti organizirane povorke bez obzira na udaljenost groblja. Tamo gdje još nisu sagrađene mrtvačnice svećenik će, kao i do sada, doći u kuću gdje je izloženo tijelo pokojnika i nakon molitve ispraćaja s rodbinom u automobilima poći na groblje gdje će čekati ostali sudionici pogreba. Dekanat preporučuje katolicima livanjskog kraja da u tijeku ove godine organiziraju gradnju mrtvačnica kako se ne bi događalo kao do sada da tijelo pokojnika bude izloženo u obiteljskoj kući i po nekoliko dana čekajući da se okupi sva rodbina iz inozemstva. Ubuduće, po uputama Dekanata, tamo gdje postoji mrtvačnica tijelo pokojnika bit će izloženo sat vremena prije pokopa u grobljanskoj kapelici gdje počinje obred ukopa. Dosadašnje "sedmine" i davanja treba svesti na razinu poštivanja pokojnika i svetosti obreda, preporučuju svećenici.
I dalje će se prikupljati zajedničke mise kako bi se olakšalo obitelji pokojnika. Livanjski župnik fra Marko Gelo kazao je da su brojni povodi za takvu odluku Dekanata, koja je donesena uz konzultacije s redovničkim poglavarima i mjesnim ordinarijem mons. dr. Franjom Komaricom. Reagiranja vjernika te preporuke liječnika, sociologa i teologa te želja da se ne zaostaje za drugim krajevima bile su presudne za donošenje te odluke. Fra Marko kaže da liječnici ne preporučuju boravak mrtvog tijela u obiteljskim domovima, osobito ako su prije smrti bila izložena raznim medicinskim tretmanima, kemoterapijama, zračenjima i raznim agresivnim lijekovima.
Sve to, uz uzročnika smrti, može biti potencijalna opasnost za zdravlje ljudi bliskih pokojniku. Livanjski svećenici, ali i dobar dio javnosti, slažu se da su sprovodi, ali i sva običajna događanja, podređeni živima, a ne odavanje počasti i poštovanja pokojniku. Nekadašnja bdijenja ili po livanjski "čuvanja", kad se noć prije pokopa u molitvi za pokojnika okupi rodbina, prijatelji i susjedi, često su zamijenjena razgovorom, pa i smijehom, uz oblije jela i pića, i to nerijetko u susjednim kućama, što nema veze s povodom okupljanja. Tradicionalne "sedmine", kada obitelj pokojnika ugosti sve koji su prisustvovali pogrebu, pretvorila se u prave gozbe, a događalo se da se od obilja alkohola i zapjeva. Velika ulaganja u ugošćavanje stavljaju u neravnopravan položaj obitelji koje si to ne mogu priuštiti. Pretjerivanja kad su mrtvi u pitanju tu ne prestaju. Ogromne svote novca troše se i na nadgrobne spomenike. Čini se da Livnjaci puno troše da bi u ime svojih pokojnika ostavili dojam kod živih, a često smo svjedoci kako su upravo ti pokojnici za života bili zapušteni i željni svega.
Svećenici su svjesni da će među tradicionalistima biti otpora odluci Dekanata, no nigdje ne stoji kako će postupati ako obitelj pokojnika ne izrazi spremnost postupati po spomenutoj odluci. Hoće li odluka biti provedena najviše ovisi o dosljednosti samih svećenika koji pri sprovodima ne bi trebali praviti razliku među pokojnicima, pogotovo između uglednika i ostalih pokojnika, što su im do sada Livnjaci prigovarali.
Večernji list
{mos_Smf_discuss:Društvo}