heh.... evo me opet. morala sam nešt napisat.
vidla sam GA danas. pred školom. ne znam, ali kao da..... kao da sam sanjala. okrenula sam se od NJEGA. nisam Ga čak ni pozdravila. bojim se. bojim se svojih osjećaja. možda je glupo, ali..... ne znam kaj se s menom dešava. vodim neki rat sama sa sobom. ne želim si priznat da mi je stalo. to ne može biti. ali ipak.... je, stalo mi je. u dubini duše znam da mi je stalo. ne želim to priznati. ni sebi ni drugima. a najmanje NJEMU.
ne preostaje mi drugo nego da GA izbjegavam dok se u meni ne smiri ta bujica emocija. da, to bi bilo najbolje.
mislim da gubim samopouzdanje. već dugo nisam plakala. ali sad, jednostavno ne mogu prestati...... svaka suza na mom licu govori mi da sam zaglibila. preduboko. a nigdje ne zazirem izlaz iz situacije.....
prije sam često pomišljala na samoubojstvo kad mi je bilo teško. bilo je čak i pokušaja...... ali uvijek su me frendovi izvlačili iz svega..... pa makar sad imam i ožiljke na rukama od rezanja..... hm.... rezanje..... nešto neopisivo..... svakim novim rezom i novom kapljicom krvi osjećam da zlo izlazi iz mene.... uzroci nesreće kao da nestaju...... poslije sam se uvijek osjećala bolje. malo me pekla ručica, zapravo ranica jer nije uvijek bilo na ručici :) , ali to nije bilo ništa u usporedbi s osjećajem nestajanja boli i problema......
ali ne. neću se više rezat. obećala sam. i sebe i drugima. i obećanje neću prekršit.
Post je objavljen 19.01.2006. u 23:27 sati.