Marketing
Moje tajno utočište
Moje tajno utočište......pjesme......
Mislim da svatko ima svoje tajno utočište. Ili bi ga bar trebao imati. To može biti nešto, netko ili bilo što. To mogu biti i suze... Meni je nekad utočište bilo suza, al shvatila sam da to nema smisla. Plakanje mi neće pomoći niti što napraviti za mene. Potražila sam utjehu drugdje. Nisam htjela da to bude neka osoba jer sam željela sigurno i stalno utočište a to ne može biti osoba jer nitko ne može biti uz mene uvijek kad se ja sjetim. U poeziji sam se pronašla. Riječima izrazim sve što tada mislim, osjećam i želim. I znam da uvijek mogu uzeti olovku u ruke i napisati što mi je na srcu. A i poslije mogu uzetu tu pjesmu u ruke i pročitati je. Ona će uvijek izražavati nešto što sam u tom trenutku osjećala.
Još razmišlja o tome da li da ovdje pišem svoje pjesme. Dosta meni poznatih ljudi ovo čita i to je zapravo jedini razlog moje nedoumice. Jer ipak su neke preosobne.
Naravno nije isto kad ga nema......
nema ga tu za mene.....
osmijeh lažan na mom licu.....
pogled njegov u moje oči.....
suza iskrena u mom srcu......
al živi se.......
navikne se.......
jer mora se.......
idemo dalje....
sutra je novi dan........
Za kraj želim osmijeh.Evo moj osmijeh je tu, samo da ga još malo namijestim, hehe.
Pozzz svima i budite dobri, lijepi i pametni :))))) !
Post je objavljen 19.01.2006. u 23:30 sati.