Imam jednu dilemu. Što ako imam gene za biti dobar astronaut? To me muči jako. Shvatila sam da mogu biti jako dugo bez kisika. Da mogu lebdjeti u prostoru bez problema čak i u zemaljskim uvijetima. Financijska sredstva mi ne nedostaju, dakle mogla bi financirati omanje postrojenje za proizvodnju omanje rakete s omanjom Lajkom da me prati na mome putovanju. Digresija: je li Lajka imala «djecu»? nebitno, mislim da bi bilo isforsirano nositi ju.
Nadalje, mogu jako dugo izdržati bez muzike, a muzika je hrana za dušu, a iz toga slijedi da mi prehrambeni artikli nisu neophodni. Što uvelike smanjuje energetske rezerve potrebne za dug i siguran boravak u letjelici. Ali što će mi sve to, kada nemam druga sa takvim karakteristikama da ga povedem sa sobom u svemir?
Svemir. Proučavajući tu riječ dolazim do spoznaje da se radi o nekakvoj nirvani tamo gore, a za nirvanu ti nije potreban drug. Dakle zaključak se nameće sam i vraćamo se polukružno na početak. Pošto mi nije potreban nitko za moje putovanje, a imam genetsku predispoziciju za astonauta-Odlazim.
Za 9 mjeseci, koliko mi treba da obavim sve pripreme.
Post je objavljen 19.01.2006. u 23:22 sati.