Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati na primjer: ¨Noć je puna zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini.¨
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam ju, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam ju u svome naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najužnije stihove.
Pomisao da je nema.
Osjećaj da sam ju izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdana a ona nije uz mene.
I to je sve.
U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj pogled ju ište.
Moje srece ju ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više ju ne volim, zaista, a možda ju ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Pablo Neruda
Post je objavljen 19.01.2006. u 22:41 sati.