Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć,
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si, gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –
Poginut ću noćas i za dragom poć.
- Ljubav nije sreća! – znaš li kad mi reče? –
- Ljubav to je rana, i ta rana peče,
- Ljubav boli, boli, kao život boli,
- Teško, teško onom koji jako voli. –
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sâm – ko kamen...

Post je objavljen 19.01.2006. u 21:12 sati.