Ima jedna pjesma, ide ovako :
"...When we were together
We never turned our backs on each other
But now that we're separated
We can't stand one another."
I istina je, ne samo u vezi, vec i prijaljstvima koja se nekad isto raskinu. Al' zasto je to tako. Jucer smo bili najbolji prijatelji/prijateljice a danas prijetimo da cemo sve tajne nama povjerene razotkriti.
Jucer ti decko/cura kaze kako te voli i kako te nikada ne ce povrijediti, a danas ti kaze da nisi vrijedna/vrijedan zraka koji udises. Zasto je to tako? Sto se to u ljudima promijeni da ih natjera da postanu okrutni? Da li to bol govori iz nas samo nekim jezikom koji mi jos ne razumijemo, ili u nama svima doista ima trunka zlobe koja samo ceka da iskoci? Kako smo se jucer mogli voljeti, a danas si takve grozne stvari govorimo da se pitam "tko smo mi sada a tko smo bili svo ovo vrijeme?"
Voljela bih da znam. Svi smo se mi nasli u takvoj situaciji. Htjeli mi to priznati ili ne, ili je netko prema nama bio takav, ili smo mi to nekome ucinili. Cinjenica je da sve sto se u zivotu dogadja vrti se u krug i kad-tad ce nas dohvatiti. Ne kaze se bez razloga "sve se vraca, sve se placa". Na ovaj ili onaj nacin, sve nas stigne ono sto zasluzujemo.
To je valjda taj balans o kojem svi pricaju da u zivotu mora postojati.
Post je objavljen 19.01.2006. u 15:08 sati.