Iliti - 100. tekst!
Ovo je stoti tekst i ovim putem želimo, kao Uredništvo, reći nekoliko prigodnih riječi o putu koji smo prošli, postignućima koja smo napravili, tekstovima koje smo napisali, slavi koju smo stekli, te čitateljima koji nas, naravski, čitaju.
Kada je Hure, prema našoj naredbi, otvorio ovaj blog bili smo skeptični prema njegovu talentu, prema njegovoj ustrajnosti, a ponajviše prema njemu kao osobi. Jedino smo znali da je neznalica vrijedna promatranja.
Takvi smo i ostali, no mora mu se priznati da je napisao i mali broj tekstova zbog kojih se ne crvenimo.
Uskoro smo, kao ozbiljno pojačanje, doveli empatičnog Hrenu.
Još se uvijek sjećamo tih pregovora sa ovim bogobojaznim majstorom pera:
Uredništvo: Dođ pisat za nas.
Hreno: Neću.
U: Oš popit nešto?
H: Oću
U: Dogovorili smo se.
Usprkos teških pregovora Hreno (poznat kao the Empatik) se pokazao odličnim suradnikom. Uvijek spreman na drugarsku kritiku, pozitivan i ubrojiv – nije nam stvarao nikakve probleme. U tekstovima se fokusirao na kritiku društva opterećenog seksom, te na suptilne pouke o neophodnosti monogamije.
Sljedeća akvizicija je bio Hile (poznat i kao Dele i Sile). Ovaj mladić je već prvim svojim tekstom u kojem je razložno napao Huru, a bogme i Hrenu, uzdrmao već lagano učmalu atmosferu tadašnjeg tisuć-bloga. S njegovim dolaskom mijenja se i vizija ovoga bloga. Definitivno se odustaje od enciklopedijskog karaktera bloga i usredotočuje se na THE bit. Ili, kao bi to Hile lijepo rekao, «Ak ima očajnica na iskrici, mora ih, bogati, biti i na blogu». Ipak, u konzultacijama s Uredništvom t.j. nama, odlučujemo da se usredsredimo na sve žene, a ne samo očajnice. Ova dugoročna odluka će, vjerujemo, dugoročno biti isplativa.
Iako su trojke osnovne ćelije svakog društva koje drži do sebe, a ne demokracije – odlučili smo odstupiti od ovog postulata i proširit naš tim. Tada, kao i sada, jedino smo na umu imali sebe. «Ponudimo čitateljicama još jednog muškarca», rekao je na internim konzultacijama Hreno, «ne mogu ih ja sve zadovoljiti». Iscrpljenost našeg peštanskog heroja nije dozvoljavala dulje promišljanje. Tada na scenu stupa Hija (brat Leja) s tekstom čija vrijednost raste što više mislite o njemu, drage čitateljice. Hija se i daljnjim tekstovima sve više afirmirao kao vrhunski mudrac našeg ignorantskog bloga.
Ipak, kako se ne bi uljuljkao u samozadovoljstvu, ingenioznom provokacijom Hreno dovodi u naše redove Hmudeka Vel'čanstvenog. Đedaj našeg bloga je svojim tekstovima pokazao nekoliko stvari – nije istina da se tekstovi moraju logično vezati na prethodne i nije istina da je nelogičnost sama po sebi loša. Hmudek multitalentirani brzo postaje velika zvijezda, no ostaje i dalje skroman mladić s pjesničkom dušom.
Tisuć-blog je pokazao, zahvaljujući mudrom Uredništvu - t.j. nama, i želju da afirimira još neotkrivene talente.
Pošto je ovo prigodničarski tekst, a ne recenzija, o manjkavosti tekstova ćemo pisati drugi put. Ono što treba istaknuti je da su autori za svoje tekstove i predobro plaćeni, te da očekujemo da se to i vidi u tekstovima. Nije nam jasno da NITI JEDAN TEKST ne sadrži zahvalu Uredništvu koje je ove vucibatine izvuklo iz njihovih menadžersko-privatničko-nevladinih anonimnosti i omogućilo im uspjeh u potpunom nesrazmjeru s onim što su do sada imali. A nije da nisu!
No, ajmo na ljepše teme. A to su naše čitateljice, pod uvjetom da nam doista šalju svoje slike a ne neke tuđe. Drage naše Jenne, Tere, Anite crne i plave i ostale – hvala vam. Hvala što nas komentirate, ali još više hvala što nam šaljete lascivne poruke.
Nekoliko zaprimitih poruka (naravno – bez imenovanja):
«Tvoj tekst navodi na blud – oprostit ću ti čak i mali ud.»
«Od kada vas čitam, shvatila sam koliko sam sretna. Hvala i zbogom»
«Jako mi se sviđa kako pišete. Ja isto imam 17 godina i malo sam frustrirana jer mi rastu brkovi.»
«Uživam čitajući vaše tekstove i sanjam kako s vama petoricom provodim besane noći. Imam gušu.»
(Ove poruke su objavite uslijed kardinalnog propusta bivšeg redaktora)
Gornji primjer samo zorno prikazuje što se događa kada ne radi cenzura. Zato je cenzura na tisuć-blogu dovedena do savršenstva. Naime – autori imaju pravo cenzurirati tuđe tekstove, a obvezu cenzurirati svoje. Tako spašavamo njih koje imaju nevinije ruke od nas, a i one koje nemaju, ali ih volimo.
O svom radu na blogu i o tome kako im je blog promijenio život na bolje rekli su:
Hreno:
Šta da vam kažem? Nema se tu puno za reć..Kad su me onomad pitali da preskočim razred, reko sam- neću. Kad su mi nudili da pređem iz Olimpije u Metalac za nove kopačke i pola praseta, reko sam- neću. Kad me Goca pitala da joj pokažem pišu, reko sam -aj dobro. I tada sam uvidio da treba mislit pozitivno (da, drage djevojke, ovo se i na vas odnosi, NE nije uvijek najbolja opcija).
Od tada negacija za mene ne postoji kao takva. I kad se Uredništvo velikodušno ponudilo da plati cugu u zamjenu za 3-4 teksta dnevno kojima bih skratio radno vrijeme i doveo u pitanje sopstvenu budućnost kao i budućnost čitavog samoupravnog kolektiva, nije bilo druge nego da pristanem.
I šta da vam kažem, nije mi žao. Za 4 mjeseca skinuo sam 6 kila, kosa mi je ponovno počela rasti, a ja se osjećam bolje ( dakle, skoro pa dobro) i život mi je draži. Preporučio bih 1000-blog svakome tko ima problema na poslu, u obitelji, s potencijom, s državnim te vlastitim organima.
Ukratko - ezerblog je rješenje za Vaše probleme. Ne čekajte sutra, jer možda je već i danas kasno!
Hmudek:
Otkad pišem na blogu više nemam prijatelja jer sam ih sve zapostavio. Nadam se da će se takvo stanje nastaviti još dugo. Vjerovao sam da ću već sada biti u Holivudu s Klunijem i ekipom zbog slave koju zaslužujem, no to vjerovanje se pokazalo preoptimističnim. Ukratko - kuku i lele. Da ne bi sve bilo crno ili bijelo, moram nadodati jednu mudrost: nije blago ni srebro ni zlato, već je blago što je srcu drago. eto.
Hija:
Sjećam se kao da je bilo jučer. Imao sam curu i mi smo se u skladu sa svojim mogućnostima – voljeli. Onda se više nismo voljeli, ali meni to nije smetalo. Dušu i jaja sam si punio neumorno radeći i surađujući na tisuć-projektu.
Pišući svu onu silu postova koji su rađali nemalim brojem komentara, nevelikim brojem bračnih ponuda te srednjim brojem ostalih mogućih posljedica - ja sam iz dana u dan rastao i postajao boljim što čovjekom što nadčovjekom.
Ne znam kak vi, al ja čim postanem čovjekom prevazilazim postignuto i stremim višem ili ti višljem cilju.
A gdje su samo oni neobjavljeni, nesmišljeni, zaboravljeni,neprežaljeni,smiješni,cenzurirani,višenegobriljantni i duboki postovi koje zbog više sile nisu mogli na javu našeg tisuć-slavljenika. Zbog svih njih me guši u duši, srce mi aritmira i nešto mi nije u redu na/u glavi ( a možda je to bilo i prije).
Cinik bi reko - tak ti i treba. Da si ih objavljivo bio bi sretan i ti i svi tvoji čitatelji i ne bi imo tih zdravstveno-estetskih problema.
Uredništvu se zahvaljujem na povjerenoj mi zadaći,a nadasve na izdašnom honoraru kojeg nisam imao vremena podići. Pošto ja jedini ne znam adresu cijenjenog Uredništva (biće zbog mračne prošlosti i navodnih veza s RKBSOU) zamoljavam Uredništvo da mi honorar od 1500kn po postu pošalje po kolegama suautorima, a oni moje apsolutno povjerenje mogu iskoristiti tako da mi svako malo dio tog honorara prosljeđuju.
P.s.
Dinamiku isplate ostavljam njima na volju samo ih molim da bude do ljeta. Hvala.
Hile:
Otkad neredovito pišem blog sve što je prije bilo neredovito postalo je redovito- spavam ko beba, jedem ko prasac, pijem ko smuk i skijam ko pravi. O ženama ovom prilikom ne bih jer mi prigovaraju da kako ja to u zadnje vrijeme o ženama? Samo bih rekao da je zadnja s kojom sam bio imala jako veliko dupe- kad čučne duplo je šira od mene koji sjedim. Ispod nje. Jebemu, jaaako mi se svidjela! Mislim da se zvala Hivana.. da... gotovo sigurno...
Otkad pišem blog ja sam upoznao i nekoliko Srba - to su vam normalni ljudi koji inače žive istočno od Dunava. Zašto su ga preplivali, nitko ne zna - pa ni oni. I tu je možda problem, ako uopće s njima ima problema. Mislim, ak se mene pita - šnjima problema uopće nema...
Otkad pišem blog ja sam upoznao i par gejeva- to su vam normalni ljudi koji inače ćeraju tamo gdje i mi normalni volimo ućerivat. Al ima kvaka- oni to vole k'o čovjek čovjeku, ono man to man. E tu se brate razilazimo- arrss je ok, al zna se brate da tu mora biti celulita. CE LU LI TA - što više to Bolje!!!
Otkad pišem blog ja još jedino nisam imao priliku upoznati crnca - a tako bih volio. Mislim da su i oni normalni ljudi kao i svi ovi gore pomenuti. Iskreno se nadam da će mi Uredništvo omogućiti takav jedan susret- "Susret bez granica" nek mu bude ime! A crnac neka bude Sabina, Sabina iz Venezuele. Ako netko zna molio bih odgovor- da li postoje i crni muškarci? I ako postoje, zašto u filmovima koje ja gledam uvijek glume samo bijeli muškarci i crne žene?
Eto, da ukratim- blog me promijenio nabolje. Ja sam danas jednostavno bolji čovjek i to nije laž nego ja za to imam i primjere:
a) žene više ne tretiram ko prostitutke- često ih poslije i odvezem kući!
b) Srbe smatram jednakopravnim bjelcima niže vjere- nisu zato krivi!
v) crnce više ne gledam drugačije, oni su za mene ko i ljudi- nikakva razlika!!
Hure:
Bilo je to jedne ljetne večeri dok sam ležao u krevetu poslovično sam. Neki glas od gore mi se obratio, "Preni se Hure dok je vrijeme, dok se može!" Okrenuo sam se na stomak i pomislio kako mi je tako ugodnije. Ipak, sutra sam shvatio da i ja imam poziv na ovom svijetu. Započeo sam pisati blog. Od tada svrsishodnost vlastitog života ne dovodim u pitanje. Dok god imam novaca u džepu. A imam - hvala na pitanju.
Hmmmm - što reći - Uredništvo je moglo birati i bolje ljude, ali tko bi onda njih birao?
Ljepota ovog bloga i je u tome što seksisti, muški i ini šovinisti, materijalisti (neš dobit pare op. U.), zen-budisti i truli relativisti - ne samo mirno koegzistiraju, nego i surađuju na ovom virtualnom prostoru razumijevanja, ljubavi i tolerancije.
Živio Tisuć-blog i žene koje su nas željele, žele i želit će.
Uredništvo
Post je objavljen 19.01.2006. u 10:18 sati.