" ZVUKOVI
Pokušavam uhvatiti zvukove ljeta i pojesti ih kao
zrelo voće. Ali oni bježe u vrt i skrivaju se pod nedozvoljivo
sebičnim grmovima tišie. Ništa zato, svi ćete jednomga
dana biti moji, samo moji . . . Tihi šapat ili dizanje
parketa koristili bi mi poput kakva čaja za kamenu i zdravu
probavu mišljenja. A zvuk kiše smjestio bih u budućnost
i s njom otpustio sve svoje boli i nesreće. Zaustavio
bih zvuk vremena, ukrao ga i zakopao u susjedni vrt. A
zvuk samoga sebe istrgnuo iz korica sadašnjosti i povjerio
nekoj pjesmi na jednogodišnje čuvanje u njezinim
šutljivim, tajno-zabranjenim slikama misli."
D.D.
Pošto je moj posljednji unos tako dobro prihvaćen - odlučila sam i dalje biti "intelektualna" i večerass vas počastiti jednom neobičnom pjesmom. Da se odmah razumijemo - ja NISAM AUTOR ! ! !
Na pjesmu sam slučajno "naletila" u 17-ici. Bio je ispisan samo stih i inicijali D.D.
Ja , naravno nisam imala mira dok nisam ušla u trag neobičnom pjesniku i došla do fascinantnog otkrića.
Naime, ja sam to mladog pjesnika već vidjela ali u potpunoj drugoj ulozi.
Radi se o mladom pijanistu Danijelu Detoniju. Zbirka ojesama "Bilo ih je osmero" iz koje sam i priložila ovu pjesmu, izašla mu je 1998. - kada mu je bilo nepunih 15 godina iako su pjesme nastale još i ranije - jedna datira ih 1994.
Planiram ovom neobičnom pjesniku-pijanistu posvetiti jedno od budućih postova a za sada -
Good Luck and Good Night
*Chantal
Post je objavljen 18.01.2006. u 23:22 sati.