Evo prošlo je mjesec dana od mog otvaranja bloga, pa da malo rekapituliram. Biti ću kratak i britak jer se neki bune da su mi postovi ko Fidelovi govori. Blog sam otvorio poslije Sanja-showa, s namjerom da pišem o svemu i svačemu. Prva dva posta mi nije komentirao nitko živ, pa sam bio dosta ojađen i ogorčen, jer su na sanji preuveličali. Još kad sam vidio da je ode 50 000 blogova, a da na liste dolazi samo manji dio....Počeo sam čitati malo druge, normalno, sa cool i almost liste i komentirati. Tako sam nabasao i na blog jednog političara, koji mi se u početku činio simpatičan, pa sam krenuo u lobiranje i ulizivanje i ostavio 4-5 komentara. To je bio i JEDINI bloger koji se nije udostojio ni odgovoriti na svom komentaru, a kamoli da je ponjušio moj. I neki dan gledam, taj isti je odjebao karijeru tamo di ju je odjebao, cccc, kako se bahatost obije o glavu.....Najviše su mi se svidjeli tematski blogovi i neki koji su davali dobru kritiku na svakodnevne događaje. Na listama ima dobrih blogova, no neki su stvarno tamo zalutali po ne znam kojim kriterijima, kao spomenuti floskulaš-frazaš-foteljaš, zatim treći golman kluba koji tavori u sredini prve HNL i još nekih manje-više poznatih, tako da mi je bilo jasno da će me i ode jebati samoreklameri i mediokriteti koji uzimaju prostor drugima kao što me jebu i u ostale pore života. Kako je bilo vrijeme oko Božića, ovi koji su opisivali svakodnevnicu su uglavnom govorili o depri, kako je sve u kurcu, pa sam čitao one koji su opisivali događaje. Pored ovog, još mi se neke stvari nisu svidjele, pa ću ih malo nabrojiti (ovo je subjektivno, nekome se to možda i sviđa). Najprije stil pisanja. Jako cijenim one koji imaju neki svoj stil, ozbiljan ili neozbiljan. Primjetio sam da neki troše previše energije da udrobe što više fora u post, odnosno često se izgube u pokušajima da izvale što više fora, a krajnji rezultat ispadne da post ostane bez smisla i poante. Zatim zavijanje na dijalektu mi nije zabavno (valjda je zabavno onima što se tu dolaze prepucavati regionalno). Ja sam Zadranin i znam zavijati, no postoji univerzalni jezik kojeg svi razumijemo i jedna norma koju bi trebalo prihvatiti, i zavijanje je definitivno kriva adresa za manifestaciju bunta. Sad nešto o temi o koju se dosta njih voli očešati. Riječ je o narodnjacima. Ja sam problem s time davno riješio tako da ne idem na ta mjesta, a kako ih stvarno nema čuti na radiu, ne smetaju me uopće, kao što me ne smeta da imaju svoja mjesta gdje će se zabavljati i ubijati, znači sve je dobro dok meni ne seru po glavi. Općenito, devijacije bilo koje vrste me ne smetaju ako su legalne i omeđene u svoj prostor, jer je moj moto da me nije briga gdje netko sere, samo će me uzrujati ako taj sere po mojoj glavi. Apslolutno nemam vjerskih, rasnih, spolnih i nacionalnih predrasuda i po tom pitanju sam toliko tolerantan da je i Gandhi u odnosu na mene bio razbojnik. Čak mi je razumljivo da se ta glazba može nekome svidjeti, jer je napravljena da pogađa na proživljene emocije, još ako je taj netko pijan (kao što na mene djeluju npr. talijanske kancone, tako na nekog djeluje ta muzika)....Ono što je štetno kad se ovako kolektivno upire u narodnjake je to da se javlja zrakoprazni prostor (pisao sam o tome u postu postfestum), kojeg iskorištavaju bezidejni estradni trasheri sa obradama obrada. Još se tu pridodala hiperinflacija pjevača dalmatinskog izričaja i hiperinflacija klapa, a ono što zbilja smeta (u odnosu na narodnjake) je to da nas ti teroriziraju sa radio-postaja (bar dalmatinskih). Evo, opet mi se odužio post, postati ću brzo neki kvalitetniji, idem malo skijati za vikend. Malo sam previše iskritizirao, ali...
Post je objavljen 18.01.2006. u 21:20 sati.