…POGLED U PROŠLOST…
sobe prazne sobe dobile su obile su oblik mojih snova kada sam u njima ja sam ja dugo nisam bio u tako lijepom tako mojem tako svojem ne treba mi više dodir njenog lica suviše da mislim i da znam pustit ću i druge da mi priđu a u sobi želim biti ja ružičaste crvene ružičaste zelene | vrijeme samo vrijeme može dati dio sebe samo vrijeme ide dan za dan oni koji stoje ti se mirno boje oni koji stoje vide kraj neki ljudi vide neke čudi nose ono što se zove novi dan | da ne pratio sam oblake jutra mirisao rosu s posljednjeg cvijeta boje su moje boje su tvoje i rijeka što ide a ne vidi puta volio da o volio ne volio tebe možda ću i ja htjeti da letim kad vidim ljude u izlogu sreće širokog čela smrznute ruke moje je mjesto s njima na zemlji |