netko je rekao da smo nužni jedni drugima. tužno. ljudi, razumne životinje, ali ne možemo preživjeti sami. nedovoljno razumni da shvatimo da tamo zapravo nema nikoga. sve su to figure od papira. vjetar ih može dopuhati do nas, ali i otpuhati što dalje od nas. nedovoljno razumni da shvatimo kako trebamo živjeti samo sa sobom. biti spremni živjeti u samoći u svakom trenutku. ljudi se danas boje biti sami. strah nas koči. događaju se sranja. rijetki su oni koji su spremni žrtvovati svoje vrijeme ovdje za nekog drugog. osobno, nisam među njima. ne mislim da je to nešto loše. štoviše, sebičnost je jedno od glavnih oružja današnjice. čovjek treba biti sebičan kako bi bio sretan. ali samo tako da svojom sebičnošću ne šteti drugome. ni na koji način. sebičnost u okviru nas samih. samo nas. kamo bismo inače dospjeli? nezadovoljstvo. očaj. tuga. prigovaraju mi što ne pričam puno. općenito. da se mene pita, pričala bih još i manje. rijetko nas drugi čuju. ionako im ne bi bilo važno što imam za reći. ovako je lakše. ne moraju se ničim opterećivati. a ne moram ni ja. čovjek je naučio govoriti kako bi pokazao da je "pametniji" od drugog čovjeka. riječi su nevažne. djela se cijene. kažu: misao je važna. ali treba tu misao realizirati. rizik? riskiramo kad god ustanemo iz kreveta. riskiramo svakim udisajem, svakim korakom, svakim treptajem, svakom mišlju. život je rizik. život je kocka. navučeš se. postane ti baš super, ali onda shvatiš da si švorc i izbace te iz kluba. van. na kišu. na hladnoću. u beskraj. čovječanstvo ne napreduje, makar mnogi misle suprotno. svakim novim, takozvanim postignućem postajemo gladniji. gladni slave, novca, moći. kamo to vodi? čemu sve to uopće? kao da će nas netko nagraditi jer smo otkrili novi planet sunčeva sustava ili razbili atom na još manje čestice. sve je to uzaludno. na kraju ćemo svi umrijeti. nećemo doživjeti ostvarenje svih tih naših bajnih ideja. život je nepojmljiv. prečesto se nađu neki likovi koji misle da mogu objasniti taj misterij. uzaludno. život je poput bijele svjetlosti. spektar boja. svatko ima svoju valnu duljinu. i on je rekao da to tako nekako zamišlja. a ona nije rekla ništa. opet. uživala je u njegovom pogledu. ništa nije važno. pih! ali voli kad je tako gleda. kad je stvarno gleda. i to treba znati. gledati. slušati. dodirnuti. namirisati. nema govora. nema slova. nema riječi. nema zvukova. samo nježna, mekana tišina. zvuk dodira. zvuk zatvorene knjige. zvuk svježe pokošene trave. zvuk izlaska sunca. zvuk rasta drveta. zvuk srca koje više ne kuca.
Post je objavljen 18.01.2006. u 22:35 sati.