Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/evangelista

Marketing

NIŠTAVILO KREATIVNOSTI

Nije lako smatrati se drugačijim od drugih. Ne radi karaktera ili svojih kvaliteta, već radi objektivne različitosti koja proizlazi iz fizičke razlike jer si, kako to neki drugi ljudi vole reći, invalid. Jer si nevidljiv kada u kolicima staneš ispred bankovna šaltera i tako stojiš sve dok netko ne upozori čangrizavu bankovnu činovnicu na tebe. Nije lako kada slijep čekaš tramvaj na ulici, a da ti nitko ne želi reći koji je to broj upravo stao. Nije lako. Zato zatvoriti se u neki svoj poluproziran, želatinasti svijet postaje sve lakše. Nekad u životu treba ići stepenicama da bi se moglo hodati, ali lakše je odabrati lift. Vidim li kako popuštaju mehanizmi lifta koji sam odabrah ili ga samo treba podmazati? Ne, neke stvari nitko neće učiniti umjesto mene i koliko god se trudio podmazati lift on će uvijek ostati lift. Da bih osvojio medalju na ovoj olimpijadi sa samim sobom moram odabrati stepenice jer pozlaćeno smeće koje ću dobiti čak i ako lift izdrži nikad nije dovoljno sjajno. Slatko ispečena torta stoji ispred mene. Strah mi je narezati jer znam da ću se osjećati kao da iz Boticcelijeve Venere izrezujem ljepotu. No, opet Miller reče kako je pička ništavilo kreativnosti i da se sve gubi u njoj. Dodao bih kvareći zasigurno tako njegovu poantu da je svaka prava ili metaforička pička tek termin, za neke, prevulgaran da bi ga upotrijebili. Nešto što se treba izrezati iz postojanja koliko god se to vandalskim činilo. Da, neka nam pičke koje se i dalje voze u liftu predvođene sa mnom prestanu zagorčavati život i nek se odsele. Neka poslušaju Balaševića i otiđu u Honduras. Zajedno sa mnom. Nije lako smatrati se drugačijim od drugih. Nije lako pogledati se u ogledalo, zaboraviti odgoj i dobre manire i priznati da si - pička. Punim gasom stisnuti život da zavrišti kao žena i krenuti dalje. Krenuti dalje ponosan na to što si imao snage pogledati se u oči, suočiti se sa samim sobom i priznati ono što jesi. Na vrhu stepenica se osvrćem i mislim na onu općepoznatu: Nije zlato sve što sja. Šeretski smješak i zahvala Bogu što mi je podario mogućnost razmišljanja i tako me primio za podstanara. Hvala Ti no ovom ništavilu kreativnosti kakvim si me stvorio. :)

Post je objavljen 18.01.2006. u 21:37 sati.