Opet je netko na news grupi pokrenuo pitanje neradne nedjelje. Opet se u prvi red stavlja činjenica da je to nešto što crkva želi, da je to nešto što sindikati žele. Kao iz nekog revolte ljudi žele kontrirati crkvi i svemu što ona zagovara. Ajmo udovoljit tome. Stavimo u priči o neradnoj nedjelji crkvu sa strane. Također stavimo sa strane i prodavače i njihove male plaće i njihove loše uvijete rada.
Rad nedjeljom je pitanje načina života. Dali si potpuno pokleknuo potrošačkom društvu ili si ostavio barem malo prostora za čovjeka. Nedjeljom nas trgovački centar zove da dođemo u šoping, obečajući nam da ćemo biti sretniji kada se vratimo kući sa gomilom stvari koje nam vjerojatno nisu ni potrebne. Umjesto da se družimo sa drugim ljudima, prijateljima, familijom ili vrijeme provedemo u svojem osobnom miru.
Što je lakše za organizirati: odlazak u trgovački centar ili organizirat obiteljsko okupljanje. Naravno da je lakše otići u šoping i biti nedostupan ljudima koji bi se možda htjeli družit s tobom. U životu je uvijek tako da se za sve što vrijedi treba malo i potruditi, kao npr okupljanje sa prijateljima. Pozivima u šoping smo svakodnevno bombardirani iz svih medija, obećajući nam iznimnu sreću ako kupimo određeni proizvod. Postajemo robovi multinacionalnih kompanija, strojevi za proizvodnju profita. U šoping centru gotovo zorno to možemo vidjeti kada stojimo u dugom redu za blagajnu. Dali vas to podsjeća na pokretnu traku u tvornici?
Neradna nedjelja nije stvar računice, profita, radničkih prava, kao što to mnogi žele prikazat. To je način življenja, jedna od rijetkih crta obrane ispred potrošačke manije i konzumerizma koja nam još ostaje na raspolaganju.
Post je objavljen 18.01.2006. u 21:47 sati.