Bar Lev – utvrđena crta 1973.
Za Bar Lev utvrđenu obrambenu crtu prije bi se moglo reći da je bila izraelska najveća zabluda jer izraelski vojni planeri o njoj su imali pogrešne iluzije. Naime, ona je trebala samo 48 sati zadržati egipatske postrojbe, a time dati izraelskim potrebito vrijeme za provedbu mobilizacije i stvaranje povoljnih uvjeta za protunapad. Tadašnji ministar obrane Moshe Dayan u šali je tvrdio da su za probijanje Bar Lev nasipa potrebiti američki i sovjetski inženjerijski korpusi zajedno, a još su glasniji bili neki izraelski visoki časnici koji su tvrdili da Bar Lev crtu uništiti može samo nuklearna eksplozija. No, za proboj 'neuništive crte' egipatskim inženjercima bili su dovoljni samo vatrogasni šmrkovi. Bar Lev liniju tvorilo je četrdesetak izoliranih fortifikacija duž istočne obale Sueskog kanala između mjesta Port Tawfiq i Qantara. Fortice su bile raspoređene u intervalima od četiri kilometara i povezane prirodnim i umjetnim pješčanim nasipima visokim između deset i dvadeset metara koji prema Sueskom kanalu leže pod kutom od 45 stupnjeva. Svaku forticu brani vod izraelske vojske dok su na kilometar iza njih raspoređeni tenkovski vodovi koji trebaju pružati potporu i zatvoriti nastale praznine. Još dublje u pozadini nalazila se treća crta obrane koju su trebale popuniti mobilizirane postrojbe. Isto tako za obranu su uređeni i strategijski važni klanci Sinajskog poluotoka: Sudr, Mitla, Giddi i Khatmia. U zaleđu Izraelci su sagradili i dvije ceste kojima bi osigurali brzo dovlačenje pojačanja na samu Bar Lev crtu. Obrana Bar Lev crte bila je u području odgovornosti izraelske Sinajske divizije čiji se stožer nalazio u gradu Bir Gifgafa. Napad počinje egipatsko topništvo koje razara fortice, a oko 8000 egipatskih komandosa prelazi u gumenim čamcima kanal. Kada komandosi vatrogasnim šmrkovima probiju rupu u pješčanom nasipu, egipatski inženjerci postavljaju pontonske mostove kojim silovito jurnu egipatski tenkovi praćeni pješaštvom. Ukupno je organizirano osam ovakvih mjesta prijelaza. Egipatske snage bile su ustrojene u dva zbora koji imaju u svom sklopu pet pješačkih i dvije oklopne divizije, ukupno oko 80 000 vojnika i 500 tenkova. Svu tu snagu štiti kišobran suvremenih sovjetskih protuzračnih raketa koje su onemogućile djelovanje izraelskog moćnog zrakoplovstva. U planiranju operacije Egipćani su očekivali gubitke do 10 000 vojnika dok su izgubili stvarno oko 200 vojnika. Izraelci pak su izgubili skoro dvije trećine svojih tenkova raspoređenih na Bar Lev crti, a oko 1 500 izraelskih je vojnika poginulo ili je zarobljeno. (Dakako, da ne bi bilo zabune, brojčani pokazatelji koje je napisao Athumanunh odnose se na dio operacije koja se opet odnosi na sam proboj Bar Lev utvrđene crte. Operacije i bitke poslije proboja opisane su u seriji AI ratovi. Kako se i to izgubilo Athumanunh će opetovano opisati i sva četiri AI rata.) Iako se kasnije cjelokupna egipatska operacija pretvorila u egipatski vojni debakl, sam prijelaz kanala i proboj crte jedna je od najbolje planiranih i izvedenih takvih operacija u novijoj povijesti.
Post je objavljen 18.01.2006. u 19:44 sati.